Prof. Ivan Koprić, dekan Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu osvrnuo se na svojoj Facebook stranici na broj stanovnika vrbovečkog kraja u razdoblju 1910. – 2021.. Točnije, na činjenicu da se smanjio s 33.836 na 24.686 stanovnika, odnosno za 9150 ljudi ili 27 posto.

Riječ je o gradu Vrbovcu koji ima 13.052 te općinama Dubrava s 4562, Farkaševac sa 1573, Gradec s 3220, Preseka sa 1133 i Rakovec sa 1146 stanovnika 2021. godini. Radi se o 520 km2 prekrasnog pretežno nizinskog, ravničarskog područja nadomak Zagreba na kojem se potkalnički brežuljci spajaju s rubovima lonjske i posavske nizine. Najveća je nadmorska visina u općini Preseka i ne prelazi 190 metara nad morem.

Tu je bila granica osmanskih osvajanja, s vojnim upadima koji su najprije uzrokovali povećanu važnost nekih mjesta, naročito Dubrave, ali – poslije – i značajne demografske gubitke. Granica Vojne krajine prolazila je vrbovečkim krajem.

Zahvaljujući Kolomanovoj cesti sagrađenoj 1102. kraj je od ranih vremena bio dobro prometno povezan. Zbog pruge Zagreb–Koprivnica–Budimpešta (sagrađena 1870.), Podravske magistrale (sagrađena u drugoj polovici 20. st.) te brze ceste prema Koprivnici i Virovitici (prigorskog ipsilona), u novije vrijeme Vrbovec je prometno čvorište.

Osnovu ekonomskog života tradicionalno je činila poljoprivreda. Tijekom 20. st. razvile su se mesna, metalska i drvna industrija. Obrtništvo ima dugu povijest, a malo i srednje poduzetništvo značajnije se razvija posljednjih desetljeća.

Sve to nije spriječilo demografski pad koji je u 110 godina dosegao – 27%, usprkos valovima doseljavanja u ovaj kraj.

– Ja sam ostao živjeti tamo gdje sam se rodio. Barem 98% ljudi kojima spomenem gdje živim i kako čitav život putujem na posao (a prije na studij), a koji nisu iz mojeg kraja, mi kaže da sam budala. Čitavog života gledam trajne odlaske i nešto dolazaka, uglavnom povezano s nekadašnjim mogućnostima zapošljavanja u našim industrijskim firmama te tijekom Domovinskog rata – napisao je.

Ipak, dodaje, misli da nema razloga za tugu. Sjeća se prijašnjih vremena i gleda kako se danas živi: ljepše i bolje.

– Otvorile su se nove perpsektive. Do aerodroma nam je 25 minuta, a autoput (brza cesta s dvije trake u svakom smjeru, sa spojem na autoput) je na 3 km od centra Vrbovca. Uvrštenje u liniju prigradskog vlaka nakon dovršenja drugog kolosijeka pruge do granice s Mađarskom značilo bi dolazak u centar Zagreba za 25-30 min – poručuje.

Priroda je lijepa, turistički potencijal velik. I neiskorišten, skoro potpuno.

Potencijal doseljavanja nakon što Vrbovec bude uključen u zagrebački prigradski prijevoz s cijenama stanova i kuća koje su više od pola manje nego u rubnim dijelovima Zagreba također postoji. Mogućnosti i dostupnost obrazovanja je neusporedivo bolja danas nego u vrijeme mojeg obrazovanja, tvrdi. Zdravstvene usluge su realno dostupnije nego u prijašnja vremena.

Najveća firma, PIK Vrbovec još uvijek dobro radi. U odnosu na situaciju poslije rata, s kraja 1990-ih kad su trgovine propadale, danas radi pet velikih marketa (Konzum, Lidl, KTC, Eurospin i Plodine), manje da ne spominjem. ‘Očito kupovna moć postoji i sve je veća. Kako, ne znam točno, ali valjda oni koji otvaraju te velike markete znaju. Nitko ne ulaže novac da bi ga izgubio.’, zaključuje.

Nije dakle sve crno. Ne treba idealizirati prošlost, svašta se danas govori o prošlim vremenima, a nitko da pogleda podatke i ne zapita se kako je zapravo tad bilo. Valja odustati od bajki. Svako vrijeme nosi svoje izazove i nudi mnoge nove mogućnosti. Valja se mijenjati, sve brže i brže.

Jesu li ljudi i institucije za to spremni?

Jesmo li spremni mijenjati obrazovanje, kulturu? Jesmo li osmislili strategiju razvoja tzv. novih industrija?

Imamo li kakve ideje privlačenja novih obrtnika i radnika, koji bi došli izvan našeg kraja, možda i izvan Hrvatske?

Najlakše je plakati nad podacima.

Valja se primiti posla, obrazovati se, mijenjati mentalitet, stavove, ponašanje pa i institucije koje tome svojom inercijom stoje na putu – završio je svoje promišljanje Ivan Koprić.

Priredio Dragan Vicković