U Klubu kulture, opet u okviru programa festivala CultureShock, nazočili smo izuzetno zanimljivoj tribini ‘Stoljeće od Crvenog oktobra’ s uglednim gostom, povjesničarom Tvrtkom Jakovinom.
Stotinu je godina prošlo od niza ključnih događaja početka dvadesetog stoljeća, te smo nedugo obilježavali stoljeće početka Velikog rata (Prvi svjetski rat), a u izravnoj vezi s ovim događajem, ponovo proživljavamo mučno umiranje carske Rusije i rađanje prve socijalističke države, Sovjetskog saveza.
Mi, koji smo osnovnu školu završili još dugo prije ’90te, koji smo još učili onu ‘službenu’ verziju Oktobarske revolucije kao klasne oružane pobune protiv umirućeg carizma i klasnog poretka, ali i oni mlađi, koji su opet solidno ispunili Klub kulture, imali smo prilike iz usta prvorazrednog znalca čuti mnoge zanimljive teze: kao i za sve druge tragedije 20. stoljeća, čini se da su i za ovu krivi Nijemci, koji su u blindiranom vlaku prošvercali Lenjina u Rusiju; Revolucije zapravo nije ni bilo, izmislio ju je kasnije Staljin zajedno s cijelom Ejzenštejnovom poznatom ikonografijom i s likom Lenjina kao božanskog mesije (ali bez Boga); Lenjinov lik i kult ličnosti jednako su remekdjelo Staljinovih pijarista, koji su time zapravo utirali put ka Staljinovom kultu ličnosti.
Ukratko, Oktobarska revolucija vakuum je između uzornih armagedonskih interpretacija koje su sve do 1990., bile na snazi u zemljama realnog socijalizma i oko njih i Orwelove ‘Životinjske farme’ kao antiteze propovijedane s one strane ‘željezne zavjese’. Jakovinina je tribina, kao i njegov rad na ovoj intrigantnoj temi, dokaz da smo prebrodili ‘dječje bolesti’ dvadeseto stoljeća i da se, nakon političara i politika, ovim odsječkom povijesti konačno mogu početi baviti – povjesničari.
Zdenko Balog/Prigorski.hr