Božić – 25. prosinca jedna je od najistaknutijih dana u godini na sjevernoj polutci, poglavito u mediteranskom bazenu prvih civilizacija. O vezanosti niza kultova i religija uz zimski solsticiji i nekoliko dana nakon solsticija, već smo pisali. Blagdan Isusovog rođenja počinje se u kršćanskom kalendaru obilježavati veoma rano: prvi je puta 25. prosinac dokumentiran kao blagdan Isusova rođenja, Božić, već 354. godine u Rimu.
Sve do kasnog srednjeg vijeka u većini se europskih zemalja ovaj datum ujedno obilježava kao Nova godina, odnosno kao prvi dan godine. Ovu činjenicu moraju imati na umu povjesničari, kada očitavaju datume povijesnih isprava, jer datumima od Božića do Stare godine treba oduzeti jednu godinu da bi odgovarali današnjem kalendaru. Tako i u popularnoj hrvatskoj božićnoj pjesmi u tom smislu treba razumjeti stih ‘Na tom mladom ljetu veselimo se.’
Od četiri kanonska evanđelja, samo dva prenose izvještaj o Isusovu rođenju, ova dva izvještaja, međutim, međusobno su proturječni: Matejevo evanđelje počinje Isusovim zemaljskim rodoslovljem, koje kroz 42 naraštaja vodi od Abrahama, preko Davida (sin Davidov), do Josipa, muža Marijinog (Mt 1:1-17). Prema Mateju, Isus je rođen u Josipovom domu u Betlehemu, kamo je Marija, vjenčanjem, primljena (Mt 1:18-25).
Lukino evanđelje znatno je opširnije, ali donosi sasvim drugačiju priču: započinje navještenjem arhanđela Gabrijela (Lk 1:26-38), te Augustovim popisom stanovništva, koji nagna Josipa i njegovu trudnu ženu, da traže smještaj u Betlehem. Josip je, naime, prema Luki imao dom u Nazaretu, a ne u Betlehemu, ali kako je rodom bio iz Betlehema, morao se tamo ići upisati, a kako je bila gužva u svratištu, bili su smješteni kod jasla s blagom, te se tamo rodio Isus (Lk 2:1-20).
Ovaj, Lukin izvještaj, uz ponešto dodataka iz apokrifnih knjiga, osnova je za predodžbu, koju dalje interpretira umjetnost, pučka predaja i pučki običaji, vezani uz Božić. Zanimljiva je činjenica, o kojoj ćemo više reći prigodno, da se mudraci s istoka pojavljuju samo u Matejevom evanđelju. Inače opširni Luka, uopće ih ne spominje.
Niz biblijskih apokrifnih tekstova (apokrifan – skriven, tajan), koji nisu uvršteni u kanonsku Bibliju, popunjavaju ‘praznine’ koje su ostale u kanonskim evanđeljima. Neka su nekanonska evanđelja zabranjena, te se njihovo proučavanje i čitanje smatra herezom (gnostička evanđelja i slično), dok su druga, iako ne službena, prešutno prihvaćena. Štoviše, likovi koji stoje u katoličkom kalendaru, poput roditelja Bogorodice, Joakima i Ane, ne pojavljuju se u kanonskoj Bibliji, nego samo u apokrifima.
Tako se čitava evanđelja posebno bave rođenjem i djetinjstvom Bogorodice, bijeg u Egipat opširno je putopisno razrađen, a također i godine Isusova djetinjstva. Na isti je način opširno razrađena i pripovijest o Isusovom rođenju, na bazi Lukinog evanđelja. Prikazi rođenja Isusovog, koje poznajemo iz povijesti umjetnosti, često se više baziraju na ovim apokrifnim evanđeljima nego na kanonskima.
Prema Jakobovom protoevanđelju, Isus nije rođen u staji iza gostionice, nego u spilji podalje od grada, gdje su bile jasle brdskih pastira. Tako i slikari smještaju ovaj događaj u brdski krajolik, dok se jasle prikazuju na ulazu u spilju. Doznajemo i više o dvije žene koje se pojavljuju na prikazima rođenja, a koje pomažu Bogorodici oko novorođenčeta. Jedna od njih, Saloma, nije vjerovala da je Marija doista rodila kao djevica, pa govori: ‘Dok ne stavim svoj prst da provjerim njeno stanje ne vjerujem da je djevica.’ Ove riječi, svakako su preuzete iz kasnije evanđeoske zgode o nevjerovanom Tomi, koji istim riječima izražava sumnju u Isusovo uskrsnuće. U Pseud-Matejevom evanđelju spominju se i dvije životinje, vol i magarac, kojih također nema u kanonskoj Bibliji, ali su redovno prikazivani na slikama i reljefima Isusova rođenja. Štoviše, pored samih Josipa, Marije i Isusa, vol i magarac su najredovitije prikazani likovi na prikazima Rođenja.
Pored likovnih prikaza Isusovog rođenja, koji postaju posebno popularni kroz narativne mariološke i kristološke cikluse u stilskom razdoblju romanike, veoma rano dokumentirani su prikazi Isusovog rođenja kao predstave, odnosno (današnjim rječnikom) umjetničke instalacije, takozvane ‘Jaslice’. Već su u 7. stoljeću postavljane Jaslice u rimskoj crkvi Santa Maria Maggiore, no običaj se proširio tek zalaganjem Franje Asiškog, koji od 1223. počinje postavljati prikaz Isusova rođenja.
Pored postavljanja odgovarajućih figura sa prikazom Isusova rođenja u crkvama, počinju se o Božiću izvoditi i predstave sa živim interpretatorima pojedinih likova (‘Žive jaslice’), a izlaganje Jaslica u crkvi od 16. je stoljeća opće prihvaćeno. U vrijeme Josipa II., u habsburškim je zemljama bilo zabranjeno izlaganje Jaslica, kao kolateralna žrtva Josipovog nastojanja da modernizira i sekularizira državu.
Likovni prikazi Isusovog rođenja u crkvenoj umjetnosti Zapada česti su, jer povezuju mariološke i kristološke cikluse u crkvama, ali se kroz gotiku uglavnom povlače pred pasionskim temama, koje dolaze u prvi plan. Među ljepše primjere spadaju sažeti ciklusi koji prate događaje uz Rođenje, spadaju narativne oltarne pregrade iz predromanike i romanike, a naši su primjeri iz crkve Svete Nediljice u Zadru i katedrale u Ferrari. Reljef na oltarnoj pregradi u Svetoj Nediljici nastao je u sam stilski osvit romanike, te su figure snažno dekorativno izvedene, dok je talijanski primjer stilski zreliji i figuralno slobodniji.
U oba slučaja, ma koliko scene bile sažete na minimum likova, nalaze se vol i magarac. Ipak, najljepši primjer prikaza rođenja Isusovog u romaničkoj umjetnosti, ne samo u Hrvatskoj nego i u cijeloj umjetnosti Zapada, vjerojatno je luneta nad glavnim ulazom u Trogirsku katedralu, Radovanov portal.
U paralelnoj sceni, koja prikazuje srednjovjekovno kazalište sa tribinom i zastorima, vidimo gore Bogorodicu i Dijete povijeno u jasle, a dolje vidimo dvije žene kako peru novorođenče. S lijeve strane, izvan pozornice, nalaze se pastiri sa sitnim blagom, dok su s desne strane na konjima Tri kralja. U tradiciji prikazivanja Rođenja na portalima, također je i kasnogotčki reljef na portalu crkve u Brucku na Muri.
Među gotičkim freskama 15. stoljeća, također su omiljeni kristološki ciklusi sa prikazom Rođenja. U Ivaniću Miljanskom samo je manji dio freske sačuva, pa je nejasno radi li se o prikazu Poklonstva kraljeva ili pastira. Iz Istre dolaze najljepši fresko ciklusi kasnog srednjeg vijeka u Hrvatskoj, a mi smo odabrali freske Rođenja iz Berama i iz Vižinade. U razdoblju historicizma nastao je lijep vitraj u crkvi Svetog Križa u Križevcima.
Među prikazima Jaslica izdvojio sam barokne Jaslice iz franjevačkog samostana na otoku Košljunu, starije od 1651., čime su možda i najstarije sačuvane jaslice u Hrvatskoj. Tu su i atraktivne ledene jaslice sa Adventa u Grazu. Žive jaslice su iz uprizorenja u Križevcima 2009. godine.
Posebna tema, ikonografija prikaza Rođenja u kontekstu Istočne, ortodoksne crkve, bit će obrađena prigodno, budući se u obredniku baziranom na julijanskom kalendaru Božić obilježava 13 dana kasnije, na 7. siječnja.
Zdenko Balog/prigorski.hr