Piše: Nikica Barać

Glupost je da čovjek može ili mora na svakom kraju svađe ili nesuglasice ispasti savršen. Glupost je da u svakom trenutku moramo pokazati empatiju prema svima osim samom sebi.

“Savršenstvo” je tako savršeno zamijenilo iskrenost u punom obliku.

Zato traži iskrenost koliko god ona teško padala na dušu koja sjedi sama. U tišini i spoznaji prihvati da nijedan takt glume neće dugoročno koristiti. Minimaliziranje gubitaka je pohvalno, ali ono je samo gubitak umotan u fini papir. Samo zato, ovo što slijedi primjer je iskrenog ne savršenstva…

Zamislite situaciju u kojoj vam se svidi cura/žena koja s vremenom upoznavanja postane upravo ono što ste očekivali. Čak i više.

Prihvatiš sve ono što prepoznaješ. Od pozitivnih do negativnih točkica. Gledaš očima i radiš posebno mjesto u svijetu na kojem ima mjesta samo za nju.

No, suzdržavaš se od jakih emocija, jer ona nije na mjestu koje to dozvoljava. Ona je zapela u fazama koje nisu ništa drugo osim izbora. Pogrešnih ili ispravnih, tako je svejedno.

Radije će se uplesti između potpunih stranaca nego ostati tamo gdje se uvijek osjeća ugodno. Zagrlit će nekoga za koga zna da je pogreška, prije nego prizna ono čega se možda boji. Da zapravo postoji nešto mnogo više od toga…i da je to vrjednije od faze.

I tako muškarac razapet između borbe za njezinim vremenom i svojim mirom, nema zapravo nikakve šanse nego ostat vjeran sebi i shvatiti da je potpuna glupost ispadanje savršenstva. To ne postoji…

Ta cura/žena, kako god da joj je ime, radije će pronaći stotinu razloga da dokazuje svoju odluku nego dati jednu priliku nekome tko ju i po njezinom prigušenom shvaćanju zaslužuje. No, to je u redu. To je samo faza koju se ne može i ne smije osuđivati…

Zato postoji iskrenost koja baca kocku i uništava ili spašava. Da, savršenstvo ne postoji, ali iskrenost prema svijetu neprocjenjivo je blago. I zato, primjer iskrenog ne savršenstva je priznati da ste se zaljubili u nekoga bez obzira što vas to vjerojatno udaljava od te osobe. To je samo dokaz da ja vaše zajedničko vrijeme izgledalo savršeno. Da je njezin oblik izvana tako ravnopravan ljepoti iznutra. I dok zaključite da će najveća nepravda u vašem životu biti zapamćena kao patnja umjesto pokušaja sreće s njom, tada znate da ju volite dovoljno da izazovete svađu i pobjegnete. Zato jer ne želite gledati kako odabire bilo kog osim vas, zato jer ne znate prihvatiti da ste zadnji u redu a prvi u očima i zato jer više ne možete uspoređivati vrijeme bez nje i vrijeme s njom.

Iskreno ne savršenstvo samo je dokaz da se sa emocijama ne može igrati. Koliko god nekoga pokušavali zadržati u životu na pogrešan način. Neki su ljudi u vašim očima stvoreni za posebno mjesto u ovom svijetu, i kad ih polegnete pored svih ostalih, znate da nešto nije u redu.

Zato, ako si ti ona, i prepoznaješ se u ovome…, oprosti tom čovjeku koji nije mogao ispasti savršen. On je vjerojatno samo u jednom trenutku u tebi vidio nešto što mnogi ovi ispred njega neće. On te samo pogledao u oči i shvatio da je tvoje mjesto u njegovom svijetu usidreno savršenim temeljima. I tada, unatoč borbi u sebi shvatio da postoje samo dvije opcije…

Savršena vladavina u dvoje, ili samo iskrena ne savršenost.

prigorski.hr