Novi intendant Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku Vladimir Ham, koji dužnost preuzima 2. travnja, u razgovoru za Hinu najavljuje aktualan i društveno angažiran repertoar, uz dio programa namijenjen konzervativnijoj publici, ali i više gostovanja koja će kazalištu donijeti bolju poziciju na hrvatskom i regionalnom tržištu.

Koje su temeljne odrednice programa koji ste prošle godine predstavili Kazališnom vijeću, što planirate ponuditi osječkoj kazališnoj publici?

Duboko vjerujem da je uloga nacionalnih kazališnih kuća da prije svega promoviraju hrvatsku kulturu, tako i dramsku pisanu riječ, pa je u mojem četverogodišnjem programu mjesta našlo sedam ili osam praizvedbi. Smatram da će repertoar, s jedne strane biti aktualan i društveno angažiran, a istovremeno zadržavamo dio koji će zadovoljiti nešto konzervativniju publiku, posebice u glazbenom smislu.

Osobito me vesele baletne praizvedbe, jer mi nemamo radna mjesta u baletnom ansamblu, a naši su plesači i plesačice vanjski suradnici. Postavljanjem baletnih komada želim prije svega njima dati dodatni poticaj i priliku da pokažu da su itekako zaslužili biti ravnopravnim dijelom ansambla. Drago mi je da je profesor Davor Bobić pristao skladati balet za naš repertoar, a početkom 2024. godine planiramo “Snježnu kraljicu” po bajci Hansa Christiana Andersena. Mislim da će to zainteresirati cijelu hrvatsku kulturnu javnost. U ostalom dijelu glazbenog repertoara predviđeni su “Figarov pir” Wolfganga Amadeusa Mozarta i “Prodana nevjesta” Bedricha Smetane.

Što možemo očekivati u dramskom dijelu repertoara?

Novu sezonu počet ćemo dramatizacijom romana “Jom Kipur” osječke književnice Ivane Šojat u režiji Želimira Mesarića, koji će tom predstavom obilježiti 50. obljetnicu umjetničkog rada. Nakon toga bi uslijedila dramatizacija popularnog filma “Maratonci trče počasni krug”. Svjestan sam toga da je to riskantno, jer će ljudi koji poznaju film očekivati isto i u kazalištu. Hoćemo li im dati isto, vidjet ćemo kad proizvod bude gotov, ali sigurno će biti dobro. Posao smo već dogovorili s redateljicom Oljom Đorđević, koja ima golemo kazališno iskustvo, posebice kada su u pitanju komedije. U osječkom HNK-u već je režirala komediju “Sumnjivo lice”. Kao treći naslov u sezoni planiramo dramatizaciju filma “Let iznad kukavičjeg gnijezda”, s kojim bismo zatvorili sezonu.

Smatram da će upravo takvi naslovi privući publiku koja nije tradicionalno kazališna. Treba nam što šira ponuda, jer držim da ponuda stvara potražnju, pa moramo nuditi što više proizvoda, i tu je sjajno došao projekt konzorcija nacionalnih kazališnih kuća “K-HNK”, jer imamo priliku kod nas vidjeti neka od najboljih ostvarenja ostalih nacionalnih kazališta.

Kako gledate na dosadašnje funkcioniranje konzorcija K-HNK?

Razmjena kazališnih predstava za sada funkcionira vrlo dobro, vidimo da je prijem kod naše publike jako dobar. Naša publika rado gleda predstave drugih HNK-a i naše su predstave dobro primljene u drugim nacionalnim kazalištima. Drugi su dio onoga što je Ministarstvo već planiralo, i za što su osigurana sredstva, koprodukcije unutar konzorcija, a nakon što smo u koprodukciji s riječkim HNK-om napravili operne jednočinke “Arlecchino” i “Gianni Schicchi”, vjerujem da ćemo dogovoriti nove koprodukcije.

Hoće li kazalište sudjelovati na Osječkom ljetu kulture, kao najvećoj kulturnoj manifestaciji u ovom dijelu Hrvatske?

Hoće. U ovom su trenutku s tom manifestacijom dogovorene dvije izvedbe predstave “San ljetne noći”, što nije nova produkcija, ali šteta je ne vidjeti je na otvorenom, a u planu je i da operni ansambl HNK koncertom zatvori ovogodišnje Osječko ljeto kulture.

Kako procjenjujete trenutnu poziciju osječkog HNK na hrvatskoj kulturnoj sceni i što planirate poduzeti kako bi se ona ojačala i unaprijedila?

Često koristimo sintagmu da je HNK Osijek najveća ustanova u kulturi istočno od Zagreba. Koliko god je to pozitivna konstatacija, govori nam da je na nama velika odgovornost, ali i da smo mi “tamo negdje na istoku”, jer se često to tako percipira. Često sam govorio da će Osijek biti središte onda kada ga mi počnemo tako doživljavati, jer smo i mi Osječani često sami krivi za percepciju Osijeka kao nekakvog repa svega. Mislim da bi agresivniji pristup u sudjelovanju na festivalima, na većem broju gostovanja osječkog HNK-a u drugim sredinama, ali i drugih kod nas, u budućnosti trebao donijeti bolju poziciju na hrvatskom kazališnom tržištu. Promatram nas i na regionalnom tržištu, pogotovo u ovom dijelu gdje ne postoji jezična barijera, gdje postoje sjajne scene, s kojima možemo ostvariti kvalitetnu kulturnu razmjenu.

S obzirom na to da kultura traži sustavna ulaganja, kakve su mogućnosti za eventualna kadrovska pojačanja u dramskom i glazbenom ansamblu?

Kadrovskih pojačanja će morati biti, bit će sasvim sigurno i “prirodnog odljeva”, pa vjerujem da će biti prostora za nove kadrove. Velik problem imamo prije svega u zboru i orkestru, jer su plaće neatraktivne i ne možemo ljude privući u stalni angažman, koji nosi i obvezu. Ako ih plaćamo po predstavi, to košta manje, ali nemaju obvezu. Kada bi bili na plaći, bili bismo sigurniji, ali s druge strane plaćati mjesečnu plaću za svega nekoliko radnih dana u mjesecu, osnivaču je sigurno upitno. Mislim da ćemo doći do toga da svi oni imaju svaki dan što raditi, da njihovo zadovoljstvo i kvaliteta budu veći, pa da imamo i podlogu tražiti veće plaće.

Što će biti s baletom, kakve su mogućnosti da kazalište napokon dobije pravi baletni ansambl?

Odgovor je opet novac. Imamo zainteresirane i uvježbane plesače koji prolaze škole baleta te zbilja iscrpljujuće probe, ali ako ovdje nemaju priliku ostvariti egzistenciju, odlaze u druga zanimanja. To nam stvara problem jer ih ne možemo zadržati zbog toga što trenutno za njih nemamo radna mjesta. Vjerujem da će se ona s vremenom opravdati produkcijama, ali i da ćemo u financijskom smislu doći do toga da, možda s jačim financiranjem Ministarstva, u tom dijelu umjetničkog stvaralaštva možemo otvoriti radna mjesta.

Što je s projektom obnove zgrade HNK-a Osijek, dokle se stiglo u projektiranju, je li poznat način financiranja te ima li procjena kada bi mogli započeti konkretni radovi?

Projekt je davno završen, građevinska dozvola već je bila istekla, pa je produžena, ali će se projekt kako je prvobitno planiran morati promijeniti. Troškovi u građevinskom sektoru enormno su narasli i mi smo s inicijalnih 11 milijuna eura došli do 16-17 milijuna eura. Iz projekta će se sada izvući ono što je “goruće”. Planiramo prijavu na najavljene natječaje za projekte energetske učinkovitosti, što bi riješilo dio problema, posebice konstrukcijskih. Imamo i mehanizam Integriranih teritorijalnih ulaganja (ITU), koji grad Osijek vodi za svoju aglomeraciju, a koji će biti važan izvor sredstava u obnovi kazališta. Mislim da ćemo prvu fazu obnove realizirati tijekom ljetne stanke 2024. godine i da se nećemo dovesti u situaciju da zatvaramo kazalište selimo se na alternativne lokacije. .

Što će Vam osobno biti najveći izazov u vođenju sustava HNK Osijek, kao najveće kulturne institucije u ovom dijelu Hrvatske?

Najveći izazov sigurno će biti pomiriti očekivanja svih uključenih strana. Osnivač očekuje veliku učinkovitost, ali i vidljivost svoje najveće kulturne ustanove. Publika očekuje nešto što će ih razonoditi i učiniti ponosnim na svoj grad, a stručna javnost nešto što će moći adekvatno valorizirati. Nije jednostavno sve to uskladiti, ali mislim da je svakom intendantu to najveći izazov. Financijska situacija u osječkom HNK-u je u pozitivi, nema više prenesenih gubitaka ili dugova. Izazovi postoje, ali s njima se suočavaju svi u struci. To su borba s novim medijima i nastojanje da kazalište učinimo zanimljivim generacijama koje traže brze i kratke podražaje. Stoga moramo pronaći načina kako im pokazati da sve što gledaju na Tik-Toku i sličnim platformama, temelje vuče iz kazališta. Mislim da ćemo do toga doći kvalitetnom komunikacijom, jer u kazalištu imamo sjajne ljude koji znaju kako i voljni su se maksimalno angažirati, pa mislim da uspjeh neće izostati.