Već 16 godina Vrbovčanin Mario Kelečić (46) je djelatnik Hrvatske pošte u Velikoj Gorici. Posao obavlja od kuće, što je danas trend.
Nakon završene srednje ekonomske škole u Centru za odgoj i obrazovanje u Dubravi za osobe s invaliditetom, Mario je završio i Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Sada je na specijalističkom postdiplomskome studiju za upravljanje marketingom.
Mario je čitav život u invalidskim kolicima. Od rođenja boluje od cerebralne paralize i 100 postotni je invalid.
Unatoč bolesti, Vi ste borac ?
-Čovjek mora prihvatiti stanje onakvo kakvo jest i valja se boriti. U toj borbi veliku ulogu ima moja obitelj, na čemu sam joj zahvalan. Valja se boriti prije svega s predrasudama okoline. Mene više to ne dira. Nije čovjek čovjek jer ima zdrave noge, već je čovjek čovjek jer ima glavu, mozak.
Je li bilo teško doći do posla?
-Radio sam na tri radna mjesta do 2006. U Hrvatskoj pošti me zaposlio Jadre – Jadranko Mijalić. I ovo je prilika da mu se javno zahvalim na tome. Nismo se prije znali. Mene je zaposlio s fakultetskom diplomom, ali je on zaposlio i stotinjak radnika, običnih „šljakera“ .
Koje su fizičke prepreke ljudima u invalidskim kolicima?
-Najveće su prepreke barijere. U Vrbovcu lako možete u Dom zdravlja, Zagrebačku banku ili na Poštu. Međutim preuređenjem, Željezničkog kolodvora u Vrbovcu, projektanti nisu mislili na nas. To je velika šteta. Postavljen je lift za odlazak na peron, ali on već šest godina ne radi. Kad će proraditi, ne zna se. Nismo mi invalidi manje važni.
Što je sa Zakonom o osobnoj asistenciji?
-Tim zakonom osobe s invaliditetom koje rade ostale bi bez osobnog asistenta. To je van svake pameti. U tijeku je rasprava o tome zakonu, a Sabor bi ga trebao donijeti u srpnju.
Jesi li zadovoljan statusom rada od kuće?
-To je dobro jer ti nitko ne „visi nad glavom“. Ipak nedostaje taj socijalni moment, druženje i konverzacija koja se ostvaruje radom.
