‘Kompenzacija’ – jedna je od rijetkih riječi na hrvatskom koju relativno dobro izgovara jedan moj prijatelj – stranac sa tvrtkom u Hrvatskoj. Kaže da je to prvo naučio kad je odlučio otvoriti tvrtku u Zagrebu. Na pitanje ‘što ti je najčudnije vezano uz poslovanje kod nas?’, spremno odgovara – problemi s naplatom. Jer njemu je avans božja zapovijed. A nama, bojim se – čudo božje.
Na spomen famoznog avansa mnogima se, imali je ili ne, diže kosa na glavi. Kako je moj posao specifičan utoliko da naručeni proizvod mogu doslovno baciti u smeće ako klijent odustane od dogovorenog, i sama inzistiram na avansu. Kad to ne napravim – požalim.
I sad sam u ‘suze liju zelene oči’ fazi. Jer valuta je prošla a para nema. Da je samo jedna faktura, OK. Ali radi se o tri. Dovoljno za opći potop i ozbiljne korekcije u plati-naplati tablici. Jer kak’ ćeš ‘plati’ kad nema ‘naplati’? Da to mogu, zvala bih se Merlin (ne Marilyn Monroe nego Merlin čarobnjak).
Kašnjenje po valutama plaćanja više nikoga ne čudi. Ali kako uvijek može biti gore, nije ni to jedini problem. Valute od 30, 45, pa i 60 i više dana na čudan su se način potpuno udomaćile. Baš im je fino tu kod nas. Nitko ih više ni ne primjećuje. Od državnih institucija i tvrtki nadalje – one caruju. Problem nastane kad se, ne svojom krivnjom, zateknete u poziciji da radite sa strancima.
Prošle me godine dopala čast da za jednu državnu tvrtku odradim posao u susjednoj Sloveniji. Ponude prikupljene, posao dobiven i kreće potpisivanje ugovora. A u njemu, iznenađenje – valuta 60 dana po realizaciji! Nema prigovora – to je tako i amen. No sosedje preveč ne zanima praksa naše države – kod njih se plaća avansno! Nije mi preostalo drugo nego da na leđa svoje male tvrtke preuzmem veliku obavezu kreditiranja vlastite države na famozni rok od 60 dana. I to po realizaciji projekta! OK, uplata je stigla u navedenom roku, ali ne kaže se uzalud da riba smrdi od glave.
I zato je ovih dana pala odluka. Nema posla bez avansa. Reakcije potencijalnih klijenata su očekivane. Neki pobjegnu odmah, neki se čude… a neki i prihvate. S njima radim. Jer svi ostali stvaraju začarani krug neplaćanja. Ti ne platiš meni, ja ne platim dobavljaču i svi smo u blatu.
Ovako, ti platiš meni, ja platim dobavljače i državu. Država je sretna i može se i dalje bavit’ Jasenovcem. Ja sam sretna jer se ne družim prisilno s poreznim inspektorima. Dobavljač je sretan jer može platit radnike i odvest’ ženu na pivo. Žena je sretna jer pije pivo a ne sluša kukanje kak’ nema para na računu. Jupijej!
Višemjesečne valute i kompenzacije nisu dobrodošle. Prve dok ne dobijem jack pot, a druge dok ne odlučim otvoriti pekaru pa mi zatreba šleper brašna. Do tada, bježim od njih k’o vrag od tamjana (čitaj: država od avansnog plaćanja). Sličnost na relaciji vrag-država (ni)je slučajna.
Dijana Kopjar Mucak, mag.nov
Cat Media j.d.o.o.
prigorski.hr