Koliko moraš biti nadobudan da u tjednu prije produženog vikenda pokušaš dogovoriti nešto sa institucijama? Recimo, sastanak s jednim gradonačelnikom… Bio je Veliki četvrtak prijepodne, u uredu dotičnog gradonačelnika simpatična starija gospođa i razgovor ide (kako bi rekla vječna gunđala) vrlo očekivanim tijekom:

– Gradonačelnik je na sastanku u drugom gradu, baš je maloprije javio da danas neće stići nazad u ured. (op.a. bilo je cca 11 sati)

– OK, a sutra?
– Joooj, sutra ima sastanak u 8 ujutro u drugom gradu i mislim da će to potrajati i da se neće više vraćati. Najbolje da nazovete u ponedjeljak.
– To je Uskrsni ponedjeljak; ne radi se.

– A da, onda u utorak. Njegova tajnica zna više o rasporedu za idući tjedan. Bit će tu u utorak, ona je isto na godišnjem.
Čekaj, ona je ISTO na godišnjem? Isto kao i – tko? Ne valjda ja koja stojim pred zatvorenim vratima gradonačelnikova ureda ili ona koja u mislima već kuha krumpir i mrkvicu za francusku salatu. Tko je onda ‘isto na godišnjem’?
Kud sreće da je ovo jedina ovakva priča. Ima ih bezbroj, ali dopustite mi još jednu…

Prošlog ljeta, krajem kolovoza, za proširenje posla trebala mi je potvrda o uvjetima od jedne komisije jedne institucije. U trenutku kad vam, kao poduzetniku, doslovno svaki sat znači gubitak novca jer bez zelenog svjetla dotične komisije ne možete početi s poslovanjem, dočeka me informacija kako komisija neće moći izaći na teren iduća tri tjedna.
U šoku pitam ‘zašto?’ i dobijem odgovor koji više pripada u rubriku ‘vjerovali ili ne’ nego u ovu kolumnu. Glasio je ‘kolegica koja to vodi je na godišnjem’. Nakon tri mjeseca bitki i ratova s birokracijom, ovo je prelilo čašu.
Sasula sam na dotičnu svo drvlje i kamenje: ‘Na godišnjem? Tri tjedna? Pa tko je mijenja? Imam 20 godina radnog staža i pod a) nikad nisam imala godišnji više od 2 tjedna u komadu, a pod b) nikada mi nije palo na pamet otići na godišnji bez da se zna tko me mijenja i da je ta osoba upućena u moj posao! U protivnom, dočekala bi me po povratku radna knjižica!’
Pogađate – čekala sam komisiju tri tjedna.
Svaka čast državnim i vjerskim blagdanima, ali mora li svijet stati tri dana prije i tri dana poslije svakog produženog vikenda/blagdana/praznika/ odmora/bolovanja? I dok vodstvo države trati sate i sate na dogovore oko fotelje šefa tajne službe i raznih drugih fotelja, prolaze dani, tjedni, mjeseci..

Ista birokracija na svojim dobro čuvanim radnim mjestima zadaje muke i trati novac onima koji pokušavaju pokrenuti ovo naše jadno gospodarstvo.
Ne živim u iluziji da ću išta ovim tekstom promijeniti. I dalje će biti nas ‘budala’ koji ćemo raditi i petkom i svetkom, čitati mailove i odgovarati na njih u ponoć, ustajati se u 6 ujutro, vikendom se educirati…

U inat cijelom svijetu ako treba, za više ciljeve, za svoje ideje. Možda će samo nekome od vas biti lakše ako znate da – niste jedini. Sretni vam blagdani!

Dijana Kopjar Mucak, mag.nov.
Cat Media j.d.o.o.

prigorski.hr