Zajednica mladih i zbor mladih El Shaddai iz župe sv. Vida Vrbovec bili su na ljetovanju sa župnim vikarom Mihaelom Hertarićom u Omišu.
Već drugu godinu za redom ured za pastoral mladih biskupije organizira ljetovanje za mlade biskupije u Omišu. Prošle godine fratri u Omišu na čelu s gvardijanom fra Nediljkom Šabićem ponudili su biskupu mons. Vjekoslavu Huzjaku samostanske prostorije koje oni ne koriste da se iskoriste za ljetovanje mladih. Biskup je to prihvatio i evo već drugu godinu organizira se ljetovanje. Ljetovalo je trinaestero mladih.
Prigorski.hr donosi osvrt Josipa Juke, člana Zajednice mladih.
“Da ste me pitali 25. lipnja.2021. koji mi je najljepši događaj u životu, definitivno bih rekao da je to ljetovanje u Omišu sa zajednicom mladih prošle godine. Prošlogodišnje ljetovanje je bilo super, zabavno, poučno i zanimljivo. Mislio sam da ovogodišnje neće biti niti upola dobro. Drago mi je da sam bio u krivu. Ovogodišnje ljetovanje bilo je još luđe, još bolje i još poučnije i još ljepše nego li lani.
Ljetovali smo devet dana, od 25. lipnja do 4. srpnja 2021. Zajednicu mladih Vitius i zbor El Shaddai predvodio je župni vikar vlč. Mihael Hertarić. Lagao bih kada bih ga opisao da je na ljetovanju bio strog. Znam ga već tri godine i naučio sam da je pravedan, pošten, dobar i milostiv. Naravno da je uvodio reda kada je to bilo potrebno te da je pokazao i „strožu“ stranu, no za njom nije bilo pretjerane potrebe jer smo bili dobri.
Što se tiče kuhanja, ove godine smo i to podigli na ljestvici pa su tako i objedi koje smo sami pripremali, bili izvrsni i ukusni, a u nekima se dalo prepoznati pravi kuharski potpis. Nitko se nije vratio gladan niti s manjkom kilograma. Nije bilo lako kuhati za 14 osoba.
Bilo je tu i kateheza, pa su tako animatori pripremili kateheze na temu „kako zapravo funkcioniraju žene“ i „kako zapravo funkcioniraju muškarci“. Gdje smo naučili kakva je razlika između načina razmišljanja muškarca i žene, što je muškarcu bitno što ženi, zašto dolazi do nesporazuma i kako u svemu tome može pomoći vjera. U četvrtak smo imali i „offline day“ koju smo započeli katehezom na temu „Kako moliti?“, a nastavili smo ga bez uporabe svih uređaja koji sadrže tranzistor u sebi (osim onih nužnih za život).
Posebno u lijepom sjećanju mi je ostalo klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom gdje smo pisali svoje molitve. Da moram izdvojiti najbolju ili najljepšu, ne bih mogao jer je stvarno svaka bila posebna, svaka lijepa i jednostavno svaka savršena na svoj način. Druga takva uspomena koja će mi ostati jest posjet na staru tvrđavu Mirabela s koje se vidi gotovo cijeli grad i na kojoj su nastale predivne fotografije.
Da ne bi slučajno bilo dosadno imali smo timove i natjecateljske igre u kojima je vladala epska bitka, premda su vođe timova pokušavali sabotirati svoj tim, dok nisu shvatili da ne mogu sabotirati koliko se njihovi timovi mogu truditi pa su i oni krenuli igrati aktivno. Igre na gradskoj plaži, plesovi i bansevi su stvarno bili zanimljivi za izvoditi, ali još više za gledati i snimati. Zabavili smo sve turiste koji su se u tom trenutku našli na plaži.
Zahvalio bih našem župniku vlč. Zoranu Grgiću i biskupu mons. Vjekoslavu Huzjaku što su nam to omogućili, te gvardijanu fra Nediljku Šabiću .
Bilo je tu još puno stvari igranje picigina, jutarnje mise, spački, slikanja selfija svaki dan, traženje školjaka, traženje posla za iduću godinu, uređivanje vrta, slaganje kreveta… ali kao što rekoh da idem sve opisivati imali bi materijala za napisati knjigu, a ne jedan članak. Još jedno veliko hvala, a nama preostaje samo sačekati sljedeću godinu u nadi da će biti još bolja i luđa od ove”.
Dragan Vicković