Od danas ćete jednom tjedno moći čitati o iskustvima, brigama i veseljima malog poduzetnika, a sve to će nam pisanom rječju približiti voditeljica tvrtke Cat Media Dijana Kopjar Mucak iz Dugog Sela.
O autoru i blogu
Kad sam odlučila napustiti, za domaće prilike, nevjerojatno dobro plaćenu managersku poziciju na jednom uglednom radijskom mediju i posvetiti se vlastitoj tvrtki, na prste jedne ruke mogu nabrojati one koji su rekli ‘baš si dobro napravila, pametna odluka’. Nisam drugo ni očekivala… Dok u SAD-u djeci usađuju ciljeve poput ‘bit ćeš predsjednik države’, kod nas još uvijek najviše vrijedi ona ‘uvaljaj se u državnu firmu i čami tamo do penzije’. Nisam taj tip. Nije ni ovo SAD. Osjetim to na vlastitoj koži svaki dan.
Naoružana sa dvadeset godina iskustva po raznim tvrtkama i medijima i svim mogućim znanjem koje sam po putu mogla skupiti, sada sa suprugom vodim malu tvrtku Cat Media. Naš je posao promocija. Nismo veliki ali radimo dobro i s voljom. I odgovorno tvrdim da se to prepoznaje. Ne uvijek i ne svuda ali zar je to realno očekivati? Upravo će brige i veselja malog poduzetnika biti tema ovog bloga. Tu sam za sve vaše komentare. Čitamo se svakog tjedna na prigorski.hr. Slobodno se naluknite!
Dijana Kopjar Mucak, dipl.novinar
Cat Media j.d.o.o.
e-mail: [email protected]
Vjerovati? Da! U sebe? Khm…
Imate li ponekad dojam o nekim ljudima iz Vaše okoline da su se rodili pod sretnijom zvijezdom nego vi? Recimo da imate susjeda koji je uvijek pozitivan, uvijek dobre volje, čega se god dotakne kao da pretvara u zlato… Uspješan u poslu, predivna obitelj, lijepa kuća, dobar auto, dotjeran, nasmijan…
Kako reagirate na tu sliku? Zavišću? Pitate se ‘Što li ja radim pogrešno?’ Razmišljate ‘Sigurno nije sve tako super, samo glumi’… Istina je negdje drugdje.. Kako vidiš sebe, tako će te i drugi vidjeti. Pustimo malo stara uvjerenja da se odmore i zapitajmo se iskreno: što mislimo o sebi?
Koliko smo puta sami sebi rekli, kad smo dobro odradili posao, dobili povišicu, zaradili novac sebi ili svom šefu… ‘ma samo mi se posrećilo’. Krivo! Potpuno krivo! Dobro ste odradili posao jer ste sposobni i imate znanja. Povišicu Vam nitko nije dao zato što imate lijepe oči, već zato jer ste je zavrijedili, jer tvrtka u kojoj radite vidi da vrijedite više nego što vas plaćaju.
Zaradili ste novac jer znate kako to napraviti (ako ste ga zaradili svom šefu, znači da možete i sebi, no to je već neka druga tema). Zašto je tako teško priznati sebi da smo u nečemu dobri i reagirati pozitivno?
Vratimo se malo susjedu s početka priče… I dodajmo mu još i privatni biznis, tvrtku u njegovom vlasništvu. Ono što vi vidite jest uistinu lijepa slika za javnost. Iza te slike stoje sati i sati rada, truda, pregovora, sastanaka, divnih i teških klijenata, razmišljanja, briga, uspona ali i padova, strahova… I ono najbitnije – pozitivnog stava.
Padova će uvijek biti. To je tako. To je sastavni dio života. Najvažnije je kako na njih reagirati. Pokušajte ih zamisliti sa dvije, tri godine odmaka. Hoćete li se nečeg lošeg što se dogodilo jutros i upropastilo vam dan, sjećati 2019. godine? Vjerojatno ne. Ukoliko nije riječ o tragediji, vjerojatno će ispariti iz vaših sjećanja već za mjesec – dva. Ako na loše stvari reagirate dajući im više važnosti nego što uistinu imaju, a one dobre pripisujete sreći, sami sebi šaljete signal da – ne vrijedite. Kako da vas onda drugi vide drugačije?
Budite dobri prema sebi. Odajte si ponekad priznanje da uistinu vrijedite i da je nešto dobro, što je stiglo u vaš život, posve zasluženo. Upravo ono što ste zaslužili svojim dobrim djelima, znanjem, mislima, ponašanjem… onime što jeste. Hodajte svijetom uzdignute glave (op.a. to ne znači napuhanog ega) i svijet će vas doživjeti baš takvom osobom. Onom koja vrijedi.
prigorski.hr/Dijana Kopjar Mucak
fah