Analizirajući dobrosusjedske odnose križevačke gradske vlasti, Križevci se ne mogu pohvaliti vidljivom slogom i zajedništvom na koju gradski oci često pozivaju. HSS-ovo križevačko vodstvo ne ostvaruje neke značajne kontakte s gradovima u Županiji, a kamoli šire.
Komunikacije ili suradnje gotovo nema s Koprivnicom i Đurđevcom. U susjedstvu je i Vrbovec, ali tamo HSS i HDZ koji je na vlasti ne razgovaraju, a u Svetom Ivanu Zelini vladajuća je politička opcija koja nije bliska HSS-u, a veće gradove poput Varaždina da i ne spominjemo.
Ako križevački vodeći političari nisu u dobrim kontaktima sa susjednim gradovima, za očekivati bi bilo da su sigurni u sebe i da svojim znanjem vode Križevce u dobrom smjeru, jer to grad bogate povijesti, kulture i sv. Marka Križevčanina i zaslužuje.
Je li tome tako?
Križevački gradski oci ništa ne rade kako bi naš sv. Marko bio pokretač vjerskog turizma u Prigorju, a i “Križevačke štatute” će izgleda morati brendirati neko drugo gradsko vodstvo.
Križevcima su nasušno potrebne tvornički pogoni u kojima bi radnici radili i primali plaću, ali grad podno Kalnika treba i barem jedan kulturni kompleks sa smještajnim kapacitetima koji bi pokretao turizam, jer oslanjati se samo na glavnu gradsku manifestaciju “Križevačko veliko spravišče” nije najbolje rješenje. Treba raditi, osmišljavati projekte koji će biti vidljivi okom, ali i u novčaniku građana.
Ponosimo se središnjim gradskim trgom, uređenom sinagogom…, ali ti projekti ne povećavaju broj zaposlenih u gradu, a građani bez posla i novaca ne razmišljaju mnogo o šetnji trgovima, demografiji ili kulturnim i sportskim događanjima u gradu.
O problemima u Križevcima moglo bi se pisati mnogo, ali rješavati ih može samo gradsko vodstvo koje mora znati što želi i mora imati kapacitete da ih provede. Često slušamo od čelnih ljudi Grada kako je otišla najnesposobnija Vlada RH, ali glavno pitanje je kada će otići najnesposobnija gradska vlast u Lijepoj Našoj?
prigorski.hr/Željko Picig