PROJEKT ‘MRLE’ Kako je politika od Zvonimira Mršića stvorila vrhunskog menadžera i gospodarstvenika spremnog za sve zadatke

Piše: M. Mirković

Nakon što je prvi čovjek SDP-a Davor Bernardić pompozno u medijima predstavio svoj gospodarski tim koji će predvoditi izlazak Hrvatske iz ekonomske krize, među već poznatim imenima poput Borisa Lalovca, Branka Grčića i Josipa Tice pojavilo se i ime bivšeg šefa Podravke Zvonimira Mršića, koje nikako nije slučajno.

Pojavljivanje Mršića u uskom krugu Bernardića planirano je puno ranije i to već nakon europarlamentarnih izbora kada nekolicina nezadovoljnih SDP-ovaca okupljenih oko Mršića, zajedno sa svojim PR-ovcima nisu uspjeli u naumu da svrgnu svog stranačkog šefa. No, krenimo redom.

Zvonimir Mršić klasično je političko lice koje je pohađalo vojnu gimnaziju u Zagrebu, a nakon toga kao i mnogi danas politički čelnici u 90-tim godinama završio je Općenarodnu obranu i društvenu samozaštitu te novinarstvo. Kasnije se navodno usavršavao u ekonomskim znanostima, ali to je sve vrlo maglovito, jer je već od 1990. do 1998. radio u Podravki na poslovima novinara, rukovoditelja odjela i direktora službe za odnose s javnošću.

Kao i većina SDP-ovaca u to vrijeme, paralelno uz posao gradio je i svoju političku karijeru pa je već od 1997. do 1999. obnašao i funkciju zamjenika gradonačelnika u Koprivnici. Osim što je čak jedno vrijeme bio voditelj službe za odnose s javnošću i protokol Grada Zagreba, Mršić je oduvijek imao ambicije napredovati u Podravki, kao i u politici. Čak tri mandata bio je gradonačelnik Koprivnice, od 2001. do 2011., a bio je i saborski zastupnik od prosinca 2003. godine.

Njegov streloviti poslovni uzlet kreće nakon što ga je tada aktualni predsjednik Vlade Zoran Milanović, kako bi se riješio svog političkog konkurenta, postavio za predsjednika Uprave Podravke 2012. godine. Od tada ovaj nesuđeni lider SDP-a razmišlja samo kako će iz koprivničke sedmerokatnice s resursima Podravke iz sjene upravljati Koprivnicom te polako možda jednog dana zamijeniti Milanovića i preuzeti stranku.

Naravno, tu svoju namjeru nikada nije jasno obznanio, jer je procijenio da iz Podravke puno lakše može upravljati nekim političkim procesima, dok mu pozicija šefa stranke ipak nije bila zagarantirana. Od trenutka kada je Mršić preuzeo Podravku, svoju energiju je najviše ulagao kako bi se u očima javnosti predstavio kao veliki gospodarstvenik i menadžer na globalnoj razini, a zapravo se cijelo vrijeme radilo o SDP-ovom političkom kadru kojeg je politika uhljebila na čelno mjesto jedne uspješne kompanije.

Vrlo brzo to je i pokazao svojim nemuštim odlukama gdje je prvo otpustio 1500 zaposlenika, a kako bi spriječio PR-ovsku katastrofu podijelio je svim zaposlenicima korektne otpremnine. Nakon toga vrlo brzo sebi je podignuo plaću na 45.000 kuna mjesečno i polako je počeo zatvarati proizvodne pogone poput Mlina, Danice prerade mesa, a kasnije je prodao i Studenac za sitniš, proglasivši sve te djelatnosti neprofitabilnim, iako danas i najnetalentiraniji student ekonomije zna da je budućnost neke zemlje u vodi i hrani.

No, Mršić je bio čovjek s nevjerojatno vizijom, kako se tada volio u medijima predstavljati. To je vrlo brzo i dokazao svojim suludim poslovnim potezima gdje je otvorio predstavništva Podravke u Dubaiju, Tanzaniji i Pekingu. Definitivno najčudnija odluka bila je prva Podravkina tvornica na tržištu Afrike u Tanzaniji, vrijednosti četiri milijuna eura u kojoj je najavljeno da će raditi 20 zaposlenika, a kasnije posredno bit će otvoreno 200 radnih mjesta.

U to vrijeme Mršić je tvrdio kako je kompanija analizirala navike potrošača i tradiciju pripreme hrane te su prema tome odabrali potencijalni prodajni asortiman, dok je njegova suradnica i članica Uprave Olivija Jakupec tvrdila kako su Podravkini proizvodi dostupni su u svim modernim trgovačkim lancima i trgovinama u Tanzaniji, a veliki broj proizvoda koprivničke tvrtke dostupan je i u Keniji, Zambiji i Ugandi.

Naravno, kasnije nakon što će 2017. godine Mršić biti smijenjen, a njegovo mjesto će zauzeti danas aktualni predsjednik Uprave Podravke Marin Pucar, sve te investicije u Afriku će se pokazati kao poslovni gubici iz kojih danas Podravka izlazi ili je već izašla.

U vrijeme kada je kompanija trebala razvijati proizvodnju, posebice onu domaću, što se i sada u ovo doba korona krize pokazalo kao presudno u ovoj hrvatskoj kompaniji, Mršić je osmišljavao projekte budućnosti koji su kasnije, nakon što je smijenjen, pokazali kao menadžerski promašaji.

Priča kako će Podravka prodavati neke svoje proizvode i Vegetu u siromašnoj zemlji poput Tanzanije, čija se kuhinja bazira na specifičnim začinima, žitaricama, povrću i mesu, a jela se rade na drugačiji način od klasične europske ili balkanske kuhinje, pokazao se kao totalni fijasko vrijedan samo najvećih političkih menadžera nakon čijih se smjena godinama sanirala šteta.

Prodavati Vegetu u Africi na razini je otvorenja tvornice na Arktiku ili Aljaski kako bi se plasirali Podravkini proizvodi Eskimima

Osim tih egzotičnih tržišta gdje je Podravka navodno gradila svoja poslovna carstva, priča o prodaji Studenca nikako se ne smije zaboraviti. U doba kada je u svijetu, ali i Europi voda nova nafta, prodati vodu češkoj grupaciji za 9 milijuna eura zbog navodne neprofitabilnosti, znači nepoznavati globalne trendove i bilo što u svijetu tržišne ekonomije.

U vrijeme kada Jamnica žari i pali svojim brendovima u Hrvatskoj, ali i jednom dijelu Europe, Podravka je odlučila svoj vrijedan brend prodati, proširiti se u zemlje trećeg svijeta i vrlo brzo u zamjenu Hrvatskoj ponuditi ‘food solution’ – ingeniozan projekt gotovih jela namijenjenih ugostiteljstvu, od kojih bi Podravka treba ostvarivati značajan prihod. Barem je tako krajem 2016. godine govorio Mršić.

‘Gotova jela s kojim će Podravka poharati cijeli turizam na hrvatskom Jadranu, ali i potrebe u zemljama okruženja’, odnosno da to prevedemo, prodavati gotova jela hotelima od četiri ili pet zvjezdica koji se baziraju na vrhunskom kulinarstvu i ‘fine diningu’.

Ideja koja graniči s ludošću, ali ne i briljantnom SDP-ovom menadžeru i Bernardićevom asu za spas hrvatske ekonomije koji ima ambicije biti i prvi potpredsjednik Vlade za gospodarstvo. Iako ova usporedba zvuči kao loš hrvatski san ili neslana šala, nažalost nije!

Veliki menadžer za izvanredne zadatke

Priča o velikom gospodarstveniku i menadžeru Zvonimiru Mršiću ne može biti potpuna bez Agrokora, gdje je sredinom 2017. godine na čuđenje svih postao član izvanredne Uprave u Agrokoru i savjetnik vladina povjerenika Ante Ramljaka.

U političkim kuloarima kruži priča kako za ovu rabotu nije zaslužan vrh HDZ-a, već Martina Dalić koja ga je tu ‘ugurala’, vjerojatno iz osobnih interesa, prije nego što je smijenjena s mjesta ministrice gospodarstva radi afere oko restrukturiranja Agrokora.

S druge strane Mršić je imao plan da preko Dalić i Agrokora dobije šansu za drugi mandat u Podravki, jer očito je bio svjestan kako bi na njegovo mjesto mogao doći netko drugi. Kako je Mršićeva pozicija u Agrokoru zapravo bila politički dogovorena, a nikako radi njegovih ekonomskih znanja, Mršić je vrlo brzo napustio Agrokor nakon što je Ramljaka zamijenio Fabris Peruško, s kojim bivši čelni čovjek Podravke očito nije ‘kliknuo’.

Neslužbeno, postoji i priča kako je Dalić potajno lobirala za Mršića da postane čak i novi izvanredni povjerenik za vrijeme Peruška, ali ta priča na kraju nije prošla kod Rusa koji su držale uzde u Agrokoru te se bivši prvi čovjek Podravke ipak nije uspio nametnuti.

Mršić kao veliki gospodarstvenik i menadžer pomno je osmišljeni i skupo plaćeni medijski projekt. Sva ta pojavljivanja u medijima za vrijeme ovih izbora, sve te navodne analize, komentari imaju za cilj ovog ambicioznog SDP-ovca što više približiti Bernardiću kako bi u pravom trenutku, ukoliko čelnik SDP-a ne pobijedi na izborima, Mršić zamijenio i preuzeo stranku.

Dakako, ova teza nije još potvrđena, niti igdje javno izrečena, no prema našim neslužbenim izvorima to je masterplan određene skupine ljudi koji se u ovom trenutku skrivaju iz ovog utjecajnog SDP-ovca te s nestrpljenjem iščekuju tko će sastaviti novu Vladu.