Piše: dr. sc. Zdenko Balog
Burno je bilo tog travnja 1610. u trgovištu Brezovica podno utvrde Veliki Kalnik.
Brezovica je bilo protourbano naselje na mjestu današnjeg Kalnika, te se dičilo drevnim povlasticama slobodnog trgovišta još od vremena Ludovika Anžuvinca, a možda i ranije. Brezovica pod Velikim Kalnikom (Sub Nagh Kemlek), spominje se davno ranije, te nije poznato je li povlastica kralja Ludovika prva povlastica slobodnog trgovišta ili možda čak potvrda neke ranije povlastice. Nesumnjivo od 1367. Brezovica je kraljevsko privilegirano trgovište, zabilježeno je tjedno sajmišno pravo, izuzetost od ovlasti kalničkih kaštelana te druga uobičajena prava slobodnih naselja. Poput drugih slobodnih trgovišta koja se osnivaju podno vlastelinskih kaštela, i Brezovica je svoja prava ostvarivala u stalnoj borbi sa kaštelanima. Takav slučaj bilježimo i sa trgovištima Samoborom, Krapinom, a nerijetko i sa velikim gradovima poput Varaždina.
Ipak, Brezovica relativno dobro ostvaruje svoja prava uz podršku kraljeva i banova, njegove povlastice potvrđuje ban Ladislav, a potom i kralj Sigismund. O visokom statusu trgovišta možda svjedoče i nedavno otkrivene zidne slike u župnoj crkvi Svetog Brcka, datirane u prvu četvrtinu 15. stoljeća. Ovdje su prikazani donatori u staleškoj odjeći, prema modnim detaljima datirani u vrijeme kralja Sigismunda, možda članovi obitelji Celjski ili neke druge obitelji istog statusa. No sve se na žalost mijenja s početkom turskih ratova, tijekom 16. stoljeća, kada turske jurišne četice, Akindžije, počinju pustošiti ove krajeve.
Višekratno provalivši u križevačku okolicu, prolaze i pod Kalnikom, te masovno rastjeruju stanovništvo i odvlače ljude u ropstvo. Od 73 porezna dima, koliko ih je u Brezovici popisano 1495., kroz 16. stoljeće ovaj broja pada na nekoliko, te se u drugoj polovini stoljeća popisuju zajedno sa Velikim Kalnikom, s kojim broje svega desetak poreznih dimova. U tim okolnostima nije bilo teško kalničkim kaštelanima pojačati pritisak na brezovičke građane (cives) i podvrgnuti ih zajedno sa ostalima kmetskim podavanjima i tlaci.
Do opuštanja napetosti između Kraljevstva i Osmanskog carstva dolazi Žitavskim mirom (1606.), te se odmah obespravljeni varošani nastoje izboriti za svoja stara izgubljena prava. U međuvremenu, izumiranjem gospodara Kalnika, Alapića, posjedi se dijele između Erdödyja, Draškovića i Orehoczyja, koji dosljedno osporavaju prava varošana i nameću im kmetske obveze. Sukobi kulminiraju 14. travnja 1610., kada oružnici Franje Orehoczyja provaljuju u Brezovicu, oružjem zlostavljaju žitelje, te na kraju provale u crkvu i ukradu stare povlastice koje su se čuvale u sakristiji.
Sukob je došao i do Hrvatskog sabora, koji na sjednici 20. travnja 1610. donosi zaključak da se pred sud pozovu Stjepan Fortuna i Juraj Bienkini, koji da su bunili narod protiv gospodara. Iako je i sam kralj Matijaš uzeo varošane u zaštitu i zatražio od kalničkih vlastelina da ne diraju njihova prava, Sabor osniva povjerenstvo koje ima zadatak istražiti tko je u pravu. Saborsko je povjerenstvo kroz sljedećih pola godine saslušalo 140 svjedoka koji su, začudo, svi izjavili da su žitelji Brezovice od pamtivijeka kmetovi gospodara Alapića, osporavajući ikakva njihova stara prava i povlastice. unatoč kraljevoj zaštiti nakon toga vremena Brezovica se doduše spominje i dalje povremeno kao trgovište, oppidum, ali Brezovčani su nadalje isključivo kmetovi gospodara Velikog Kalnika.
