Sportski susreti se ne odigravaju zbog globalne utakmice s nevidljivim.
Utakmica u kojoj ne možemo predvidjeti ishod, utakmica koje nema u kladioničkoj ponudi, utakmica u kojoj ne znamo tko je glavni sudac (ili znamo, ali ne želimo priznati), tko su pokrajnji sa zastavicom, tko je delegat, tko kontrolor. Publika smo svi mi, ali ne znamo pravila igre.
Pokušavamo se prilagoditi takvoj zahtjevnoj partiji. Defense, defense, catenaccio, obrambena taktika u kojoj je bitno sačuvati svoj gol, svoj koš, važno je primiti što manje pogodaka, zatvoriti bočne i druge pozicije koje bi nam mogle napakostiti. Skupiti se u bunker, postaviti živi zid, lopta može proći, ali „igrač“ ne.
Najgora je situacija kada „sudac“ ne primijeti da je igrač u „zaleđu“ i postigne pogodak i još, uz to, donese pobjedu. „Igralište“ je veliko. Nije još pronađena odgovarajuća taktika, trenerski protudgovor. Nevidljivi su još uvijek u prednosti, ali, vjerujemo, da neće ostvariti touchdown.
Stajat ćemo u redu, jedan po jedan, do recepta za utakmicu o kojoj svi sve znaju, a malo tko išta zna. Nevidljivi miješaju karte, imaju u svom posjedu adute. Mi ih tražimo. Možda smo i sami pronašli „nevidljive“, a teško ih se možemo riješiti. Otkrili ih jesmo, a sada ih valja pobijediti. U tomu moramo svi sudjelovati. Bez iznimke. Ovo je veliki „derbi“.
Maurizio Novosel