Piše: Nikica Barać
Zašto se poklonjenom konju ne gleda u zube?
Zašto bi itko ikad gledao konju u zube i kakve to ima veze s poklonima?
Od svih poklona koji nam mogu doći u ruke, pasti u krilo ili nas zaskočiti kad najmanje očekujemo, najviše volim poklon vremena i najviše mrzim poklon vremena. Možda baš zbog silnog strahopoštovanja, vremenu nikad ne bih ni pomislio gledati u zube. A vrijeme je u ovom slučaju baš „konj“.
Kako se nekad dogodi da ona dva dana za vikend prođu toliko brže nego ponedjeljak i utorak. Kao da netko u srcu vremena okreće zajednički sat dok nitko ne gleda. Dok neki spavaju a neki razmišljaju o spavanju. Časna riječ, nekad mi se čini da postoji čudesna zavjera u kojoj svaki dan skriva zamku vremena nevidljivu golom oku.
Ne traje li vrijeme dugo kad vam netko nedostaje? Nije li ono nemilosrdno brzo kad prolazi sve do trena nedostajanja?
Pa pomisli čovjek, razuman, mudar i normalan, pun znanja o svjetskim citatima koji otvaraju umove, kako to vrijeme treba iskoristiti na najbolji način. Glup jer je naivan pa misli da ta ispunjenost vremena neće vrijeme učiniti bržim nego ikad. Je, bit će ispunjeno i fantastično, i samo u tom bogatstvu proći će deset puta brže. Neki će fanatik zaposlen u odajama vremena okretati sat kao da mu provizija ovisi o tome. No, nema veze. Neka zaradi na toj čaroliji koju nitko od nas ne može razotkriti. Zaslužio je.
Čovjek će i dalje odspavati 11 sati u komadu i izgledat će mu kao pauza od pola sata. Uživati će na putovanju koje će proći brže nego tjedan u iščekivanju.
I kad odluči usporiti ovih mjesec i pola da prolazi sporije kao nikad, odjednom shvati da je vrijeme uvijek isto. Uvijek brzo kao metak i pristrano samo u svoju korist. Jedina je razlika što ga ponekad vidimo, a ponekad ne želimo.
To je borba s vremenom. I nikad ju nećemo u potpunosti završiti. Sve dok se naše ukupno vrijeme ne privede kraju. Čak možda ni tada, jer nitko ne zna što nas čeka u nastavku postojanja.
Možda se zato ovom „konju“ ne gleda u zube…
Jer ne znamo kako će se taj „konj“ nasmijati kad nam se oči zacementiraju u njegova usta. Zato jer možda postoje ljudi koji bi dali sve da uživaju u našem vremenu bez obzira na trajanje. Zato ono ima svoje bogatstvo.
Samo zato, kad dođe vikend, slobodan dan, godišnji odmor, vrijeme koje još stignete provesti s posebnim ljudima, putovanje ili dobra utakmica, uživajte u tome i pokažite srednji prst kriminalcu koji pomiče sat kad ne pratite, jer na kraju to je sve što možete. A i bolje je od žaljenja.
prigorski.hr