Piše: Nikica Barać

Glupost je da moraš zaraditi sve što u životu dobiješ. Toliko puta glupost kad shvatiš koliko si stvari osjetio kako klize niz dlan iako si se trudio oko njih. Stvari, ljudi… Lakše mi je početi sa stvarima jer njihov gubitak čovjek brže proguta i prihvati. To su samo stvari… One te ne gledaju u dubinu tako da ponekad gubiš kontrolu u trenu kad prihvaćaš.

Samo zato, ovaj nastavak koji slijedi, primjer je čistog savršenstva bez dodatnih pridjeva. Bez epiteta i začina.

A savršenstvo ne mora uvijek biti kontrolirano…

Zamisli situaciju u kojoj si ti žena koja privlačiš momentima koje ni sama ne razumiješ. Trčiš otvorenom staklenkom i loviš poglede kao krijesnice, dok na kraju dana gledaš oko sebe i sve što želiš je samo odložiti ulovljeno i odmoriti noge koje su trčale. Ne, neću tvrditi da znam kakav je to osjećaj, jer ne znam, ali pokušaj zamisliti da si ti žena koja je jednom bila ludo zaljubljena i sad traži nešto bolje dok će učiniti sve samo da to ne prizna.

Zamisli da si žena koja rijetko sjedne nasuprot muškarca i gledaš kako se zbog tebe ruše svjetovi njegovih najluđih ideja. Kako zbog tebe netko mijenja sve ono što ne želi promijeniti. Zamisli da si ulovila krijesnicu koja jedina vrišti da ju oslobodiš jer zna da joj nije mjesto među ostalima.

Toliko si posebna.

Vidiš ženo, svi smo mi ludi i loši. Nakrcani mrljama, križevima i opomenama.

I svi, baš svi smo jednom prošli pored svoje sjene koju nismo vidjeli zbog zida kojeg smo sami podigli. Zid koji je trebao zaštititi našu savršenu posebnost. I ti si taj zid podigla zato jer znaš duboko u sebi da vrijediš koliko te i čovjek nasuprot tebe opisuje.

Znaš da si kraljica koja se brine o svom kraljevstvu i straži koja će te štititi od zmajeva i mitskih neprilika. O zidovima s kojih će letjeti goruće strijele i trubama koje sviraju melodije tvog kraljevanja. Savršenstvo ne mora uvijek biti kontrolirano, ali to ne briše rezultat savršenosti.

Ako si ta žena, pogledaj se u ogledalo i ne spuštaj pogled prema trbuhu. Pogledaj u svoje oči i zamisli na tren da je sve što si lijepo čula o sebi doista samo jedna savršena istina u glasu leptira kojem nije mjesto u staklenki. Dok to zamišljaš, ja ću ti šapnuti da ponekad postoji više istina. Jer istina je u očima čovjeka koji te promatra, i ona je nekontrolirana i savršena.

Neću tvrditi da znam kako se osjeća vjetar dok putuje tvojom kožom, i neću nikad razumjeti kako ne poludi dok ti dotakne lice. Ne znam mnogo toga o tebi. Ne znam tvoju najmračniju tajnu, ali to mi nije problem. Ubija me to što nikako ne mogu shvatiti kako tvoj jastuk dopušta da ga napustiš svako jutro.

Neke su krijesnice stvorene u vašim očima za posebno mjesto i kad ih ulovite sa svim ostalima, znate da nešto nije u redu. Ne, neću tvrditi da znam kakav je osjećaj biti ta krijesnica, ali znam da samo prava kraljica može od krijesnice stvoriti leptira.

I to je jedina istina o tebi ženo. Jedna, jedina i savršena.

prigorski.hr