Dana 28. lipnja politički ekstremisti, predvođeni organizatorom iz sjene, navalili su na najslabiju kariku umirućeg Carstva, anakronističke prinčeve i princeze koji su, nažalost, iz svoje bajke zalutali u stvaran svijet.
Pandorina kutija, otrcana parafraza, progutala je na najjezivije načine milijune žrtava, civilnih i u uniformama (zar postoji razlika?!), kemijski spojevi razarali su živčevlja, palili epiderme, sluđivali tisuće vojnika istovremeno, ogromni minobacači nisu ubijali samo žive: svojim ‘zadivljujućom’ snagom zajedno s njima u zrak su dizali netom pokopane da se u posljednjem jezivom zagrljaju ponovo sjedine. Rat nije odnio dovoljno žrtava: iscrpljeni i bolesni, podlegli su novi milijuni pošasti ‘španjolke’, protiv koje iscrpljena Europa nije imala odgovora.
Učili smo u školama da je Veliki rat (koji je ubrzo dobio redni broj 1.), završio koncem 1918., ništa nije dalje od istine: samo je nekoliko europskih i američkih država tada sklopilo mir. Na Bliskom istoku rat se nastavio. Na sve strane, kako u Europi, tako u Aziji i Africi, pobjednici su uz nametnute uvjete mira nametnuli i nove, često neprihvatljive granice. U Aziji granice država povlačile su se otprilike, ravnalom, narodi su ostajali izvan svojih matičnih država, nestala carstva dijelila su se poput svadbenih torti.
Nametnuti mir veliku je Njemačku srušio na koljena, posijavši sjeme deseterostruko ubojitijeg ratnog sukoba. Odlikovani kaplar, loš akvarelist, sa izraženim Edipovim kompleksom svu je svoju mržnju usmjerio na krivce propasti velike Germanije, niže rase koje kontroliraju kapital i prljaju svijet svojim postojanjem. Sve na krilima nezadovoljstva i bijede izazvane nametnutim uvjetima mira.
Bliski istok, u svojim geometrijski nacrtanim granicama, neće biti miran još jedno stoljeće, Jugoslavija, rođena na stratištu Austrougarskog kraljevstva i carstva, u krvi se rastrgala sedamdeset godina kasnije: niti taj rat još nije završen. No, naravno, usred Jugoslavije (koja doduše tada nije ni postojala) sve je počelo …
…a da ipak, nadvojvoda Ferdinand nije odlučio posjetiti ozljeđenog časnika, da nije naredio vozaču da skrene na Latinski most, da nije auto usporio i postao idealna meta slabo naoružanom atentatoru Gavrilu…???!!!
Zdenko Balog/prigorski.hr