Istražujući život žitelja u potkalničkom gorju posjetili smo jedno od manjih naselja u blizini Grada Križevaca. Selo su stanovnici do 1900. godine zvali Brdo, no od kad administrativno pripada Općini Sveti Petar Orehovec, desetak kuća smještenih na brdu nadmorske visine od 196 metara, na površini nešto većoj od kilometra kvadratnog, nazvano je Brdo Orehovečko, piše Glas Podravine.

Brdo je svojom plodnom zemljom mještanima omogućavalo razvoj poljoprivredne proizvodnje, pa je još do prije desetak godina gotovo svaka obitelj imala krave za proizvodnju mlijeka, a uz to su hranili i svinje. Danas je situacija bitno drugačija. Malobrojni stanovnici većinom su zaposleni ili pak u mirovini, neki su na radu u inozemstvu, a tek nekoliko njih još uvijek se bavi poljoprivrednom proizvodnjom na veliko.

 

Mi smo u selo stigli nenajavljeni jednog prohladnog, tmurnog i kišnog dana koji je sigurno pridonio nespremnosti mještana za razgovor. Prepušteni sebi, krenuli smo u razgledanje i već nakon minutu, dvije, došli do kuće na kraju sela. Tamo su nas ljubazni Marijan Fiket i njegova supruga Danica pozvali da se ugrijemo u kući gdje smo nakratko i porazgovarali.

Marijan je rođen u Brdu Orehovečkom, a Danica je iz Vinarca gdje su se i upoznali. Supružnici Fiket imaju i četvero djece, no ipak su sami u kući. Mlađi sin Božo je bolji život potražio u Njemačkoj, stariji Stjepan zaposlen je u KTC-u i također nije s roditeljima. Kćerke Marijana i Valentina rade na Jadranu i samo povremeno posjećuju roditelje.

– U vrijeme kad sam ja išao u osnovnu školu, u prva četiri razreda išli smo u susjedni Bočkovec. Tad je u jednom razredu iz okolnih sela bilo više od 25 učenika, a samo iz Brda nas je bilo više od deset. Danas učenici niže razrede također pohađaju u Bočkovcu, samo što iz našeg sela imamo samo tri učenika – kazao je Marijan i objasnio da više razrede učenici završavaju u Orehovcu.

Prije 60-ak godina u selu je živjelo oko 70 stanovnika, a već tad su imali rijetku priliku slušati i prvi radio. Bio je to radio prijemnik „Radio industrije Nikola Tesla“, marke RR 230 koji je kupio Stjepan Petrić. On je kasnije, sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća prvi kupio i traktor i „dreš“ kojima je vršio žito u selu. Nekad najbogatiji mještanin danas više nije među živima, a njegovu kuću i imanje obraslo je trnje i živica.

Stariji žitelji sjećaju se i vodenice na potoku Kamešnici. Potok je u međuvremenu promijenio tok, a na njemu nema više ni Hubinova mlina u kojem su žito mljeli stanovnici Brda Orehovečkog i okolnih sela.

U mjestu ipak ima i većih poljoprivrednika, pa selo još uvijek nije bez krava. Mješovitom poljoprivredom bave se Marijan Martinek, Stjepan Martinek, Stjepan Kranjec i Goran Martinek. Nekoliko mještana na susjednom brdu Hruškovec uzgaja i vinovu lozu. Mjesto je asfaltirano, ima struju, telefon i vodovod. Na ulazu u selo je i kapelica koju su sagradili zajedno s mještanima Guščerovca, s kojima imaju i zajedničko groblje. Liječniku, zubaru i veterinaru mještani idu u općinsko središte Sveti Petar Orehovec ili u Križevce gdje imaju i trgovačke centre.

U selu naime nema trgovina ni kafić, a najbliži društveni dom im je u Guščerovcu. Osim troje polaznika osmogodišnje škole, u Brdu Orehovečkom živi i troje predškolske djece. Pa iako danas u osam naseljenih kuća živi tek 20-ak stanovnika, mještani se nadaju daljnjem napretku. U Brdu je lijepo živjeti, a do Križevaca dolazi se nakon nekoliko minuta vožnje automobilom.

prigorski.hr