Slikarstvo Franje Klopotana stoji kao jedan od najviših vrhova na planini svehrvatskog likovnog izričaja. Vrvi u nadrealnom ozračju simbola, metafora, zagonetaka. Njegovo stvaralaštvo izrasta u sklopu naivne umjetnosti, ali on polje naive nadrasta ili rasteže do neslućenih širina fantastike i nadrealnog.
Franjo Klopotan najveći je živući slikar-sanjar ne samo hrvatskih prostora nego i daleko šire. Ovo je slikar budnih snova koje može prosanjati samo izvorni pjesnik koji je uspostavio najprisniji poetski odnos između sna i jave svog Hrvatskog zagorja. Dolazi s gornjohrvatskih brežuljaka koji su rodili tolike sanjare.
-U mojim slikama prizivam moje djetinjstvo koje sam zaustavio. Moje je djetinjstva bilo materijalno jako siromašno, ali zato duhovno je bilo prebogato. Tek dio toga ogromnog kapitala prenosim na moje slike. -kaže Klopotan.
Zahvaljujući svom stvaralačkom nemiru Klopotan je ubrzo dosegao potpunu umjetničku zrelost. Postao je klasikom. O njegovom likovnom opusu likovna kritika nedvojbeno je izrekla svoj visokorangirani likovni sud. Svrstava ga u sam vrh umjetnosti.
U svakoj njegovoj slici podloga je egzaktni crtež koji je plod prirođenoga dara opažanja kojim bilježi bezbroj detalja koje unosi u svoje slike i na tim temeljima formira svoje irealne sadržaje. Crtež je i ovdje proslavio sliku, a boja zadovoljila oko.
Klopotan živi tu u kolijevci prirode, živi s prirodom i na svakoj slici odražava ono što se u prirodi kreće, što lebdi. Klopotan ispunjava naloga svoga sna. Njegovo slikarstvo nikad nije napuštalo zavičaj. (Veselko Tenžera).
Sve ono što je vidio, što je zamislio, što je u svojim mislima sam zasnovao-sve se to isprepleće s onim viđenim i zamišljenim. Klopotan nenadmašivi je poeta fantazmagoričnog u današnjoj naivnoj umjetnosti i njegova snažna prodorna i plodna imaginacija potpuno ga izdvaja od svega što je viđeno u naivnoj umjetnosti.( Josip Depolo)
U svakom od nas živi djetinjstvo. Najčešće to je djetinjstvo bosonogo i siromašno. Umjetnik Klopotan pomaže nam da navratimo u to njegovo i naše djetinjstvo. Iskren je do boli. Uhvatio je krik, oslikao šum, nacrtao zanos i radost, smirio vodu, udahnuo život, spleo kosu s travom. Njegove slike su užitak. Tu je užitak prikazan u cijelosti. Svaka slika u cjelini, ali i svaki detalj izdvojen za sebe zrači u svom postojanju, kretanju i smiraju.
Franjo Klopotan predstavlja se na ovoj izložbi u Vrbovcu grafikama i litografijama. To su tek fragmenti iz njegovog prebogatog umjetničkog stvaralaštva. I u ovim djelima ističu se atmosferistički krajolici nježno modeliranog tonaliteta koji kao da se protežu u beskonačnost a na kojima izostaje Klopotanova narativnost.
Dragan Vicković/prigorskihr