Šaraj malo brate, ucjenjujmo Hrvate!

Sve se ovih dana vrti oko imigrantske krize. To je jasno zbog tereta koji taj problem nosi sa sobom, no u tihoj pozadini događaju se za Hrvatsku itekako važne stvari koje se stavljaju u drugi plan. Naravno, ali i na žalost, sve je potaknuto izbornom kampanjom koja se ovog puta ispreplela s vrlo velikim i značajnim popratnim događajima koji će uvelike utjecati na konačni rezultat parlamentarnih izbora. Bez pretjeranog senzacionalizma, nalazimo se u najturbulentnijem razdoblju poslijeratne Hrvatske!

Sekunde (od)do katastrofe!

Hrvatski javni dug raste brzinom 443,66 kuna u sekundi, a zadnje tri hrvatske Vlade povećale su javni dug dva i pol puta, sa 122 milijarde na gotovo 290 milijardi kuna.

Zvuči zastrašujuće, ali ne i nevjerojatno. Izgleda da je koalicija predvođena Sdp-om po drugi puta izabrala naziv koalicije koji joj u potpunosti odgovara i prikazuje pravo stanje stvari. Nakon one „Kukuriku koalicije“ koja im je sjajno odgovarala jer je proizašla iz tipičnog oporbenog kokodakanja, imamo koaliciju „Hrvatska raste“. Eto, Hrvatska definitvno raste! Raste javni dug, rastu nestabilnost zemlje i nastaje sve veći jaz između „lijevih“ i „desnih“.

Šalu na stranu, Vlada je u novu kampanju krenula s blagim vjetrom u leđa, odnosno skromnim povećanjem BDP-a. Istina, nakon tolikih kriznih godina svaki korak prema naprijed hvale je vrijedan. No, nije trebalo dugo čekati da se pokaže kako takav rast zaista nije ni blizu dovoljan za bilo kakav napredak. Dapače, prema najnovijim informacijama izgleda da je porast BDP-a još i manji, nego što nas je Vlada uvjeravala. No , premijeru je zato ova nesreća koja je kaos „arapskog proljeća“ donijela u Europu došla kao sjajan alat u skretanju pažnje s gospodarskih problema koje njegova Vlada nije uspjela riješiti. Da ne bi bilo zabune, ovo je također veliki problem s kojim se Vlada mora nositi, no istina je da imigrante koriste kao živi zid ispred hrvatskih ekonomskih i društvenih problema.
Izbori su na vratima, a Vlada će se kad tad morati suočiti sa svim pitanjima koje pokušavaju izbjeći.

Učitelji na produženom godišnjem odmoru

Sindikat hrvatskih učitelja za sutra najavljuje početak štrajka. Prosvjetari kreću u bojkot izvršavanja svojih zadaća zbog toga što je Vlada odbila povećati plaće, iako je premijer prije tri godine obećao da je prosvjeta prva na redu kad dođu bolja vremena. Eto, premijer sada ispašta zbog svojeg pristupa predizbornoj kampanji i davanju kruha sirotinji, iako za taj kruh država zapravo novaca nema. Sad više ne može govoriti o nekom vremenu „meda i mlijeka“ jer mu javni dug ne ide u prilog pa je shvatio da prosvjetarima ne može dati ono što traže.

Sindikat učitelja? To je jedan od najgorih dijelova društva u državi koji za cilj ima sisati državnu blagajnu i hraniti svoje uhljebe i starješine preko potplaćenih učitelja. Da, učitelji možda jesu potplaćeni, no način na koji sindikat želi doći do povećanja plaća je u najmanju ruku nekorektan, a da budem izravniji i sramotno proziran. Nakon sastanka s predstavnicima Hdz-a i dogovaranja kolača koji će sindikat dobiti ukoliko Karamarkova koalicija dođe na vlast, sindikat najavljuje štrajk. Tko će sad snositi troškove štrajka i gubitak radnih dana u školama i na fakultetima? Vilim Ribić, zasigurno neće. On se rukuje s Karamarkom i igra se heroja u kaljuži koja vlada u hrvatskom školstvu. Dajem; DA,  za poboljšanje uvjeta rada učitelja koji osim poučavanja djecu pripremaju i za život, ali jedno veliko NE sindikatima i njihovim političko-interesnim satelitima ubačenim među hrvatske učitelje, čak i one koji rade s najmlađom djecom.

Gdje je nestao Hdz, gdje se skriva on?

U Vukovaru je potpisana „Domoljubna koalicija“. Hrvatska desnica predvođena političarem najnegativnijeg rejtinga krenula je u borbu za fotelje. Dobili su onu na Pantovčaku/Visokoj/Po cijeloj Hrvatskoj, a sad je na redu borba za najveći broj udobnih saborskih grijača pretplaćenih guzica.

Iako su prividno krenuli u borbu za vlast, činjenica je da nikakav konstruktivan metak nisu ispalili. Izbjegličko-imigrantsku krizu koriste za kritiziranje Vlade čiji će se potezi ionako uskoro pokazati kao pobjednički ili gubitnički. Od gospodarskog programa još uvijek nismo vidjeli ništa, a Karamarko se ponaša kao šankerski filozof umjesto kao mogući budući premijer države. Predsjednica je poljuljala vjerodostojnost okruživši se s istrošenim Hdz-ovim licima i pitanje je kako će Hrvatskoj približiti ono zajedništvo o kojem je pričala ako će svoju dužnost koristiti za Hdz-ovu kampanju.

Za sada, Hdz samo kritizira i prati razvoj situacije s imigrantima te čeka da im vlast padne u ruke. Vaso ne predvodi kampanju, a gospođa koja je za to zadužena dobila je kaznenu prijavu od DORH-a koji se već specijalizirao za ovakve predizborne tužbe koje „nemaju veze s izborima“.

U svakom slučaju, Milanović do izbora ovisi sam o sebi. Ukoliko se potezi oko imigranata, švicarskog franka, socijalnih mjera, rata s bankarima pokažu prividno uspješnima, još će 4 godine biti hrvatski premijer. Hdz za sada nije sposoban preuzeti vlast, no njegovo stalno biračko tijelo je jako i široko i ako Milanović pogriješi, ima još šanse za preuzimanje vlasti.

Još jedan potez koji će imati utjecaja na izborni rezultat je „ekonomska agresija“ na Srbiju. Potezi, izjave i prijetnje srpskih predstavnika koji su jednom nogom u Europi, drugom u Rusiji, a da imaju treću bili bi u velikoj Srbiji su toliko nebitni i primitivni da neće dobiti više od jedne rečenice prostora u ovom tekstu. Od njihovih ucjena, za Hrvatsku su opasnije one između sindikata i vlade, premijera i predsjednice i pozicije i oporbe.

prigorski.hr/Eduard Petranović