Svaka sredina trebali bi se dičiti uspjesima svojih sugrađana i sugrađanki na svim razinama. Svaki uspjeh treba pozdraviti bez obzira je li vam netko simpatičan ili, možda, odudara od vaših stavova.
U tomu se ne bi smjela davati važnost “taštini” i povrijeđenim veličinama, bez obzira slagali se s nekim ili ne. Sportaši jesu ponos Križevaca. Ljudi moji, jel to moguće?. Da, moguće je. Križevci su iznjedrili tri olimpijca, Branka Zorka, Ninu Habuna i Marka Tomasa. Križevci i danas imaju mogućnosti za stvaranje novih olimpijaca.
Uvjeti rada su takvi, kakvi jesu. Sretni bi bili da su drugačiji. Atletska staza je ostatak ostataka, a u takvim okolnostima Ida Šimunčić ostvaruje iznimna postignuća. Nisu to, ruku na srce, rezultati na visokoj europskoj razini, ali su, svejedno, vrijedni divljenja.
Šest zlatnih kolajna na mlađeseniorskom prvenstvu Hrvatske. Štafetne pobjede na 100 i 400 metara s klupskim prijateljicama Katarinom Balić, Lucijom Zimonji i Veronikom Drljačić. Veronika i Neven Krulić imaju u svojim nogama potencijal za visoka sportska ostvarenja.
Moralna je bila obveza gradskih dužnosnika da ih, barem, “počaste” prijamom, ako već nema mogućnosti za nešto više.
Župan je to učinio. Primio je zlatnu Idu i trenera Palčića, kojem svako malo netko želi “podmetnuti nogu” i obezvrijediti njegov rad, a njega je, zamislite, Hrvatski atletski savez nominirao za europskog trenera godine.
To je, nažalost, naša narav, zbog koje trpe oni do kojih nam je, na riječima, najviše stalo. Ima i drugih sportaša koji su zaslužili “društveno”priznanje, od križevačkih motociklista višestrukih prvaka Hrvatske kod brzinaca, ovogodišnjih prvaka Mirka Zidarića i Ivana Viška, Renata Novosela koji je nastupio na svjetskom prvenstvu u izdržljivosti, Marka Švagelja koji nastupa za reprezentaciju na svjetskom socca prvenstvu u Lisabonu, križevačkih rukometaša i karataša itd.
Pokazuje se ponovno da ih svi više cijene vani, nego u vlastitoj sredini. Opetuje se, nažalost, da nitko nije prorok u svom “selu”. Oni su dali puno za Križevce, a upitajmo se koliko su “dobili”.
Prijam se mogao upriličiti i na “stazi”. Bilo bi “prekrasnih” fotografija, a one govore više od tisuću riječi.
mn/foto: prigorski.hr