Nakon njihovog povratka iz Kampa Hrvatskog rukometnog saveza koji se održao u Zadru od 4. do 11. srpnja imali smo priliku porazgovarati s Brunom Lukšom i Emom Stručić.
Riječ je o dvije mlade i vrlo nadarene križevačke rukometašice i članice Ženskog rukometnog kluba „Radnik“ odnosno o najboljoj golmanici i desnoj vanjskoj igračici završnice Prvenstva Hrvatske 2004. i 2005. godišta. Kamp je bio podijeljen u četiri turnusa u kojem su treneri vršili predselekciju za reprezentaciju mlađih kadetkinja te su u njemu sudjelovale ponajbolje igračice iz cijele Hrvatske.
Bile ste u kampu Hrvatskog rukometnog saveza. Možete li nam reći vaše dojmove, kako vam je bilo?
Bruna i Ema: Bili su svi treneri iz rukometnog saveza koji su promatrali i skautirali igračice za nadolazeću selekciju i reprezentaciju. Treninzi su bili dva puta dnevno, dio kondicijskih a dio taktičkih. Golmanice su imale zasebne treninge sa trenerima vratara i to je važno za razvoj mladih golmana. Smještaj je bio vrhunski, atmosfera vrlo pozitivna i to je bilo sedam vrlo zanimljivih dana.
Koliko trenera je radilo s vama, odnosno jesu li bili treneri iz svih dijelova Hrvatske i iz svih klubova ili su bili samo treneri koji će danas – sutra voditi vaš uzrast u reprezentaciji?
Ema: S nama su uglavnom radili treneri koje je poslao i izabrao HRS i za koje pretpostavljamo da će danas sutra voditi kadetsku reprezentaciju za koju se govori da bi trebala krenuti od jeseni. S golmanima i našom skupinom je radila trenerica koja vodi klub iz Vranjica koji je zadnje četiri godine prvak.
Koliko često ste radili ekipne treninge, odnosno koliko si ti Bruna radila po “posebnom” programu s obzirom da si vratar? U Križevcima nemaš baš mogućnosti trenirati samo sa golmanima pa nas zanima kako je to sve prošlo?
Bruna: Svaki dan je bio zajednički trening gdje su se isprobavale svakakve taktičke i tehničke ideje. Ono što mi se svidjelo jest to što se više manje sve radilo kroz aktivnu igru. Naravno, mi golmani smo imali određene vježbe koje smo odrađivali sa trenericom golmana koja nam je posebno morala pokazivati neke tehničke stvari i poteze koje golmani moraju koristiti da bi bili uspješni. Nije bilo baš naporno, ali je bilo izrazito zabavno i vrlo poučno. Mogu reći da sam naučila jako mnogo novih stvari.
Kako ste provodili slobodno vrijeme? Uz dva treninga dnevno nije ga bilo baš previše.
Bruna i Ema: (smijeh) Kupanje, sunčanje i druženje sa svim igračicama. Stvorila su se zbilja neka prijateljstva i poznanstva za koje vjerujemo da će trajati.
Koji klub je dao najviše igračica? Dobro je znano da je vaše godište jedno od najtalentiranijih u državi.
Bruna i Ema: Podravka prednjači s obzirom da je to najbolji i najtrofejniji klub. Lokomotiva je recimo dala samo dvije ili tri igračice, vrlo malo s obzirom da je riječ o klubu koji je prije dva mjeseca osvojio Challenge Cup.
Jesu li u kamp stigli koji reprezentativci ili reprezentativke? Znamo da je vrijeme napornih predsezonskih priprema i da velika većina naših klubova iste odrađuje na Jadranu?
Bruna i Ema: Posjetio nas je Zlatko Horvat, ali uz njega na pripremama su bile ženska kadetska i juniorska reprezentacija te su nas i one došle posjetiti i vidjeti tko će ih jednog dana u klubu i reprezentaciji zamijeniti ili čak zaigrati uz bok njima.
Bile ste treće na završnici Prvenstva Hrvatske u svom godištu. Možete li nam reći štogod o tome? Kako je bilo?
Ema: Bilo je odlično, zbilja smo dale sve od sebe i rezultat je tu. Bruna je bila proglašena za najboljeg golmana završnice dok sam ja proglašena za najbolju desnu vanjsku igračicu. Zbilja je bilo jedno nezaboravno iskustvo i nadam se ne zadnja odličja.
Kakav je osjećaj osvojiti takvu nagradu?
Bruna: Neočekivano, zbilja neočekivano, ali obje smo bile presretne. Rezulat je to napornog rada i dobrog vodstva naše trenerice Marjane Fržović.
Svi sportaši u mlađim uzrastima i svom sportskom odrastanju imaju uzore. Koji su vaši rukometni uzori i osobe na koje se ugledate?
Ema: Meni je osobno najdraža i najbolja igračica Nora Mørk, reprezentativka Norveške te Luka Cindrić.
Bruna: Meni je najdraži Ivan Stevanović i jedan koji možda drugima nije preposeban, ali meni izrazito jest, a to je David Henigman.
Vas dvije ste igračice koje Podravka konstantno vabi u svoje redove. Koji je vaš komentar i odnos prema tome?
Bruna i Ema: Istina je da nas zovu, ali vidjet ćemo u kojem će se to smjeru razvijati. Bila bi velika čast trenirati i igrati u Podravki gdje bi zasigurno napredovale u igračkom smislu. Zasad još samo uživamo u rukometu.
Ema, ti si od jeseni osmi razred dok je Bruna sedmi. Kakvi su vaši planovi za budućnost i čime se mislite baviti u životu?
Ema: Zasad je plan upisati sportsku gimnaziju, a za daljnju budućnost još ne znam. U svakom slučaju će sve biti vezano uz rukomet.
Bruna: Jezična gimnazija. Obožavam jezike i nadam se da ću u dalekoj budućnosti imati priliku baviti se njima te mi je želja savladati ih što više. Naravno, sve uz rukomet.
Ivan Ledinski/prigorski.hr