Rukometašice Lokomotive sredinom svibnja osvojile su rukometni Challenge Cup nakon što su u uzvratnom dvoboju finala u Švedskoj pobijedile Hoors 24-21 i tako potvrdile pobjedu 23-19 iz prve utakmice u Zagrebu.
Lokomotivi je ovo drugi europski trofej u povijesti nakon što je 1991. godine osvojila Kup IHF. Bio je to ujedno i peti europski trofej nekog od naših klubova nakon proglašenja hrvatske neovisnosti. PPD Zagreb je osvojio dva europska naslova (1992, 1993), Podravka Vegeta je bila prvak Europe 1996. godine, dok je Metković 2000. godine osvojio Kup EHF.
U Lokomotivi igraju tri Križevčanke, Larissa i Dora Kalaus i Jelena Kajfeš, a nakon brojnih utakmica i obaveza uspjeli smo u Križevcima razgovarati s jednojajčanim blizankama, prekrasnim djevojkama i sjajnim sportašicama Larissom i Dorom Kalaus.
Dora je uvodno rekla kako je njihova mama željela da se bave sportom, a saznali smo da je njihov otac iz Svetog Ivana Žabno, a mama iz križevačkog mjesta Podgajec. – Krenule smo s pet godina na taekwondo i trenirale pet godina, a kako smo krenule u prvi razred sve cure iz razreda su išle na rukomet, pa smo i mi htjele ići. Rukometni trener Ivica Šimonek nam je rekao da se ne možemo baviti taekwondoom i rukometom i odlučile smo se za rukomet. Do 4. razreda osnovne škole smo bile u Mlinaru i stigao nam je poziv u Podravku.
Osim nas u Podravku su pozvane Martina Šimonek i Lana Dušak. U petom razredu otišle smo u Koprivnicu i tamo smo bile do 2. razreda srednje škole. Nakon toga otišle smo na posudbu u varaždinsku Koku. U to vrijeme je bila i smjena trenera u Podravki i u Varaždinu smo igrale dvije godine – rekle su sestre Kalaus.
Dora i Larissa upisale su fakultet u Zagrebu i dobile poziv od Lokomotive. – Upisale smo psihologiju na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Od malena smo povezane i imale interes za psihologiju i sad smo na drugoj godini. Jako nam je bitan studij, a u ponudi Lokomotive nam je bilo najvažnije da imamo riješen stan.
To je bilo dobro i za roditelje s financijske strane i veza stan-faks-trening nam je unutar pola sata. U klubu je ljetni raspust do kolovoza, a u Lokomotivi je i Jelena, također iz Križevaca. Ona je došla u klub u polusezoni, ali smo se zbližile, jer smo i susjede, imamo zajedničke poznanike iz Križevaca, točnije iz Potočke ulice – rekle su kroz smijeh Larissa i Dora.
Sjajne križevačke rukometašice istaknule su kako nisu očekivale da će osvojiti Challenge Cup. – Svaka utakmica je bila napeta. Pobijedile smo španjolsku Gran Canariu, one dvije godine nisu izgubile u europskim natjecanjima, a mi smo ih dobile pet razlike. Tada sam znala da možemo do kraja – rekla je Larissa i dodala kako se naježila prisjećajući se tih sjajnih sportskih trenutaka.
– Utakmice su bile s malo pogodaka i trener je na tome insistirao i na golovima iz kontre i polukontre. Bile smo umorne za neke domaće utakmice, ali smo se fizički i taktički odlično spremile za europske utakmice – rekla je Dora.
– Finalna utakmica, kamere oko nas, super, a prvu utakmicu smo dobile doma četiri razlike, ali gostovale smo ipak u Švedskoj i ipak i gore pobijedile tri razlike. Vratarka nam je bila sjajna – kazale su 21-godišnje Križevčanke.
Dora je desni vanjski, a Larissa srednji, a u završnici Challenge Cupa mijenjale su pozicije. – Zajedno smo u Europi postigle 80-ak pogodaka. U Turskoj mi se poklopio savršen dan i zabila sam 12 golova – rekla je Larissa.
Dodale su kako je u rukometu važno boriti se i trčati do iznemoglosti. – I kad ipak negdje puknemo, vratarka obrani, onda je to euforija. Tako da nam je obrana važnija od napada – kazale su.
– Igračice smo Podravke, na posudbi smo i dalje, nastavljamo studij. Cilj je završiti fakultet i za sad planiramo igrati u Hrvatskoj. Ako dođe ponuda za van, vidjet ćemo, htjele bi probati igrati u inozemstvu jer smo puno vremena uložile u rukomet i nije nam imperativ da stalno budemo zajedno. Jednog dana ćemo se morati razdvojiti – rekle su Dora i Larissa i dodale kako su zahvaljujući rukometu bile dva puta u Rusiji, Španjolskoj, Poljskoj, Turskoj, Švedskoj, Bugarskoj…
U reprezentaciji su prošle sve mlađe vrste, a Dora je bila dva puta na pripremama reprezentacije. – Poziv u seniorsku reprezentaciju je već sad uspjeh, mlade smo, vidjet ćemo jer sve ovisi o izborniku – napomenula je Dora.
– Pratimo događanja u križevačkom rukometu. Klub je osvojio medalju u mlađim dobnim skupinama, bio je doček u hotelu “Kalnik” i to mi je bilo super – rekla je Dora, a Larissa se prisjetila rukometnog blagdana u Križevcima. – Dolazak PPD-a Zagreb u Križevce je bio blagdan rukometa, ali zbog utakmice s Podravkom nismo mogle utakmicu pratiti u Križevcima – kazala je.
– Često nas zamjene, a znali su nas zamijeniti i u novinama. Nosimo brojeve 14 i 15 na dresovima. Rijetko smo u Križevcima i roditelji nam dođu u Zagreb. Roditelji često dolaze na naše utakmice, jer su nas prije stalno vozili u Koprivnicu, a sad ipak imaju puno manje briga s nama. Rukomet je i njihov dio života. Obavezno su na svakoj utakmici u Zagrebu i na treninzima – istaknule su.
Larissa je operirala desno koljeno s trinaest godina. -To je bila neka prirodna deformacija i imam problema s koljenom. U Lokomotivi je sjajno organiziran liječnički tim, imamo stalnu fizioterapeutkinju u klubu, jer domaću i europsku ligu ne bi mogli odraditi bez njih – rekla je Larissa.
Dora i Larissa poručile su da je rukomet sjajan sport, jer se gradi timski duh. – Zajednica jako utječe na tebe i u grupi smo postale zrelije u odnosu na vršnjakinje. Ženski rukomet je najmasovniji ženski sport u Hrvatskoj i u budućnosti će se sigurno raditi da postane zanimljiviji za mlade. Ponekad je teško, uvjeti su često teški, ali i mi smo upornim treniranjem uspjele osvojiti europsku medalju pred punom dvoranom – kazale su i dodale da će s radom uvijek doći i rezultat i da se rad uvijek isplati.
Osvojene medalje čuvaju na posebnom mjestu. – Mama i tata su složili police u Križevcima, a europske medalje su s nama u Zagrebu – rekle su zlatne križevačke rukometašice Larissa i Dora Kalaus, a na kraju razgovora saznali smo da uskoro idu na more i da nemaju dečka.
prigorski.hr