Povodom 30 godina postojanja Nogometne reprezentacije hrvatskih svećenika 26. svibnja u 18 sati na Gradskom stadionu u Križevcima održat će se dobrotvorna utakmica i koncert duhovne glazbe predivnih ženskih vokala sestara Palić te Marije i Ivane Husar.
Riječ je događaju humanitarnog karaktera kojim se žele osigurati bolji životni uvjeti za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Ulaznica od pet eura donacija je za Caritasov dom za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi u Zagrebu! Dođite i budite dio ove pozitivne priče, podržite rad Caritasova doma za nezbrinutu djecu te uživajte u utakmici i koncertu predivnih vokala sestara Palić i Husar!
Svatko tko kupi ulaznicu moći će osvojiti i vrijedne nagrade koje je osigurao sponzor događaja KTC.
Jedan od glavnih organizatora ovoga događaja je izbornik Nogometne reprezentacije hrvatskih svećenika vlč. Krešimir Žinić.
Vlč. Žinić bio je Upravitelj u obje križevačke župe, a posljednjih 12 godina na službi je u župama Bjelovar-Ždralovi i Ciglena. Razgovarali smo s vlč. Žinićem uoči utakmice i koncerta.
Je li vam drago vratiti se u Križevce?
Puno je tu bilo i posla i aktivnosti i svega, ali baš mi je bilo lijepo u Križevcima. Već je 14 godina prošlo od kada sam otišao iz Križevaca, ali uvijek mi se lijepo vratiti u Križevce.
Podršku ste uvijek davali križevačkom nogometnu i malonogometnom turniru, a 26. svibnja, u ponedjeljak, upravo će se na Gradskom stadionu u Križevcima održati jedan poseban turnir, ali i koncert?
Križevčanima je jako dobro poznato da sam ja izbornik Nogometne reprezentacije hrvatskih svećenika jer sam u toj službi bio i dok sam bio u Križevcima na službi. U tih osam godina organizirali smo niz utakmica i još mi uvijek u lijepom sjećanju ona utakmica protiv Vatrenih kada smo igrali za kombi vozilo za Centar za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju, a bilo je tu i niz drugih događaja. I premda je to jedan vremenski odmak, ja sam htio da se ovaj događaj odvije u Križevcima. Imali smo na raspolaganju i druge gradove i Zagreb i Split i Osijek, ali nekako sam ja osjetio da su Križevci taj grad jer je Nogometna reprezentacija hrvatskih svećenika ovdje bila uvijek dobro prihvaćena, a i zbog lijepih uspomena na moje križevačke dane.
Dakle, 26. svibnja bit će dobrotvorna nogometna utakmica između Nogometne reprezentacije hrvatskih svećenika i humanih zvijezda Hrvatske 03, a poslije toga bit će koncert duhovne glazbe Ivane i Marije Husar i sestara Palić. Spajamo nogomet i glazbu, a sve to povodim 30 godina postojanja Nogometne reprezentacije hrvatskih svećenika. Mi smo već pripremajući se za ovaj jubilej pripremili i našu fotomonografiju ”Nogometna reprezentacija hrvatskih svećenika u službi ljubavi i zajedništva”.
Fotomonografija bit će predstavljena 25. svibnja, u nedjelju, nakon svete mise koja će se održati u 19 sati u crkvi Svetog Križa u Križevcima.
Riječ je o humanitarnom koncertu, ulaznica je 5 eura, a prikupljena sredstva idu za Caritasov dom za nezbrinutu djecu u Vugrovcu.
Od samih početaka, od 1995. godine, od kada smo se oformili, nogometnom igrom želimo posvjedočiti svoju vjeru, evangelizirati, ali i činiti dobro. I ta prva utakmica koja se 1995. igrala na prvoj liniji fronte u Sisku, Petrinja je još uvijek bila okupirana, između Hrvatske i Austrije, bilo je oko 5 tisuća ljudi, sav prihod je išao za djecu hrvatskih branitelja i ta je utakmica odredila našu svrhu, a to je da ne igramo samo nogomet, nego da činimo dobro. Ova prigoda je da mi igramo za djecu, štićenike Dječjeg doma u Vugrovcu za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Nekoliko nas bilo je nedavno u toj kući, susreli smo se s tom djecom i ne samo da smo popričali, nego smo i igrali nogomet. Bilo je lijepo i dojmljivo, ne samo za djecu jer oni su se čudili kako svećenici mogu tako dobro igrati nogomet, nego je bilo posebno i za nas susresti se s tom djecom za koju ćemo u ponedjeljak igrati i pjevati.
Nogometna reprezentacija hrvatskih svećenika bilježi 30 godina postojanja, koji su njezini dosadašnji uspjesi i drage Vam uspomene?
Pa puno toga se dogodilo u tih 30 godina, ja sam u toj reprezentaciji od samih početaka i bilo je jako puno prekrasnih susreta, pokazivali smo veliko zajedništvo kako svećeničko tako i vjerničko. S jednakim smo užitkom igrali i protiv Vatrenih i protiv djece iz doma u Vugrovcu na dva mala gola. 2005. godine organizirali smo i Europsko prvenstvo u Hrvatskoj i domaćini su bili Zagreb i Križevci, u Križevcima se igrao jedan dio, a drugi dio u Zagrebu u dvorani Kutija šibica i mi smo pobijedili. To je bilo drugo zlato 2004. godine bili smo zlatni u Austriji, a zlatnu medalju ponovno smo osvojili prošle godine u Albaniji gdje smo nadmoćno pobijedili sve ekipe, pa i Poljsku od koje smo ove godine izgubili u polufinalu.
Najdugovječniji ste nogometni izbornik, kakva su vaša iskustva u radu sa svećenicima sportašima?
Svaki od nas svećenika je župnik u svojoj župi pa je bit šef šefovima malo teže, ali mi smo svi u toj reprezentaciji prijatelji i isto mislimo, isto dišemo i upravo gradimo tu ljubav i zajedništvo. Doista smo širili ljubav i gradili zajedništvo. Dakle, to nisu neke floskule, gdje god smo se mi pojavili mi smo širili ljubav, govorili o ljubavi i gradili smo jedno lijepo zajedništvo.
Može se reći da svećenici kroz nogomet imaju svoje posebno poslanje?
Kad smo mi na nogometnom terenu, mi nismo na svojem terenu, naš teren je crkva i naša služba je vezana za sakralni prostor. Ovdje smo izašli iz svojih prostora i došli na prostor onih protiv kojih se igra, ajmo reći ne protivnika nego sportskih protivnika, svi smo mi zapravo prijatelji. To je ono o čemu je govorio i papa Franjo da treba izići na margine i upravo se na tim marginama dešavala evangelizacija.
Ja mogu i posvjedočiti, ne samo što su nas sa simpatijama prihvatili drugi, već su se tu dogodila i obraćenja. Imao sam nekoliko primjera da su određeni sportaši koji su došli u određenu dob i prekinuli su svoju karijeru i koji su igrali za svoju dušu, susret sa svećenicima njih je obratio. Neki su se i krstili, primili sve sakramente i danas su praktični vjernici. Ja sam zaista ponosan na to i to znači kako ta naša nogometna igra nije samo zabava i rekreacija, nego i dio našeg pastorala i evangelizacija.