Rujan 2016. godine u križevačkoj će povijesti ostati upisan po otvorenju brze ceste prema Križevcima i završenim radovima na Razvojnom centru i tehnološkom parku. Stotine milijuna kuna uglavnom državnog i europskog novca slilo se u Križevce, ali pomaka nema, Križevci su i dalje grad s najviše blokiranih građana, radna mjesta se otvaraju na kapaljku i stvorena je klima koja ne privlači poduzetnike. Zašto je tome tako?
Umjesto raznošenja benkica po kućama, križevački gradski oci trebali bi živjeti zajedništvo. Da bi zajedništva bilo, najprije treba biti dobar sa susjedima i kod svih većih događanja za grad, kao što je otvaranje brze ceste, treba pozvati sve čelnike susjednih gradova pa i šire bez obzira na stranačke boje. Zajedništva i široke poglede na probleme u Križevcima već godinama nemamo.
Budući da Križevci nemaju novca da bi platili promociju poduzetničkih zona i turizma, medije treba koristiti svugdje, a gdje god je moguće besplatno. Čelni čovjek grada Branko Hrg godinama se svađao s bivšim čelnim ljudima u državi, nije mu strano ni vrijeđanje bivšeg premijera. Posvađao se i s brojnim medijima jer ne pišu stalno lijepo o njemu, a i odnosi sa susjedima zbog njega nisu najbolji. Za početak treba krenuti od te spoznaje, jer kroz povijest, ratovi i svađe nisu baš puno dobroga donijeli.
Stara politička garda očito ne može promijeniti svoje ponašanje i za to nema lijeka, ostaje jedino nada da će neke nove mlađe snage uistinu odškrinuti križevačka vrata i povesti grad u bolje sutra.
Željko Picig/prigorski.hr
