Požeški biskup i predsjednik Biskupske komisije HBK za ekumenizam mons. Antun Škvorčević predvodio je u nedjelju središnje molitveno slavlje u okviru Molitvene osmine za jedinstvo kršćana te poručio da su oni koji pripadaju različitim konfesionalnim zajednicama naši najbliži.

Istaknuo je kako se i ove godine Molitvena osmina u Zagrebu organizira “na postajni način” započet prije četrdeset godina, “pohađajući jedni druge, i prepoznajući se kao Božji sinovi i kćeri, a Isusova braća i sestre. Misao vodilja ovogodišnje Molitvene osmine je „Ljubi Gospodina Boga svojega…i svoga bližnjega kao sebe samoga“.

“Svi oni koji pripadaju različitim konfesionalnim zajednicama naši su najbliži, jer su po svetom krštenju postali jedno u Isusu Kristu snagom njegova Duha, te nema veće međuljudske blizine nego li je krsna”, poručio je biskup.

“Nismo se danas okupili ovdje da bismo nešto odglumili, ljeporječivo jedni drugima ispripovjedili, nego da sa svom vjerničkom iskrenošću iznesemo pred Boga rane u našim međusobnim odnosima, otvorene u prošlosti, a nerijetko potvrđivane i u sadašnjosti”, rekao je mons. Škovrčević.

Na početku 1980-ih nismo se susretali nego zaobilazili

U homiliji je podsjetio kako je na početku 1980-ih u Hrvatskoj i u Zagrebu uglavnom “vladalo svojevrsno hladno raspoloženje jednih prema drugima, nisu se susretali nego zaobilazili. To stanje pokatkad se očitovalo i kao međusobno suprotstavljanje, uvjetovano djelomice i određenim povijesno-nacionalnim zbivanjima”.

Završetak devetogodišnje proslave 13. stoljeća kršćanstva u Hrvata Nacionalnim euharistijskim kongresom u Zagrebu i Mariji Bistrici 1984. godine bila je prilika da se u pogledu međukršćanskih odnosa u Hrvatskoj učine određeni pomaci u duhu Drugog vatikanskog sabora.

Podsjetio je kako je Tajništvo Odbora za pripravu Kongresa zamolilo voditelje pojedinih kršćanskih zajednica u Zagrebu da tijekom Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana 1984. godine katolički vjernici mogu pojedinog dana biti prisutni na njihovu redovitom bogoštovnom činu, upoznati se s njihovom duhovnošću i iskazati im kršćansko poštovanje i blizinu.

“Završno slavlje predvodio je kardinal Franjo Kuharić zajedno s nekoliko hrvatskih biskupa u franjevačkoj crkvi na Kaptolu”, kazao je biskup i naglasio kako se radilo o prvom iskustvu “međusobnog molitvenog pristupa kršćanske braće i sestara u Zagrebu, popraćeno određenim nedoumicama i nesigurnostima”.

Pohodi jednih drugima sastavni su dio kršćanske kulture susreta

“One su sljedećih godina prevladane te su pohodi vjernika različitih kršćanskih zajednica jednih drugima na postajni način tijekom Molitvene osmine postali u Zagrebu, a potom i drugdje u Hrvatskoj, sastavni dio kršćanske kulture susreta i dijaloga, pridonijevši smanjenju međusobnih predrasuda, izbjegavanju negativnog pristupa prema drugima, promicanju onoga što im je zajedničko, te rastu međusobnog povjerenja”.

Biskup Škvorčević naglasio je kako je “ozračje stvoreno spomenutim putem imalo nemalo značenje i u vrijeme Domovinskog rata kada molitveni ekumenski hod u Zagrebu nije prestao, i bio svojevrsna potpora susretima na najvišoj razini između delegacije Katoličke Crkve u Hrvatskoj na čelu s kardinalom Franjom Kuharićem i delegacije Srpske pravoslavne crkve, predvođene patrijarhom Pavlom, gdje se u otvorenosti razgovaralo o teškim ratnim zbivanjima, zauzimalo za mir i svjedočilo da dvije crkve nisu u sukobu.”