Iza nas je lipanj, mjesec u kojemu su se za Križevce dogodila dva velika događaja, Križevačko veliko spravišče i moto-utrka. Kada se podvuče crta, može biti razloga za zadovoljstvo, ali i za zabrinutost. Obje manifestacije su imale nešto veću posjećenost u odnosu na prošlu godinu, ali vjerujem da organizatori moto-utrke ne mogu biti zadovoljni s prodanih nešto više od tisuću ulaznica.
Očekivalo se da će broj ljubitelja jurilica na dva kotača ići prema peteroznamenkastom broju, ali izgleda da će to biti nemoguće još duže vrijeme.
I Križevačko veliko spravišče bilo je bolje posjećeno, jer su poznati hrvatski izvođači lakih nota bili mamac za publiku, ali ostaje sadržajna praznina Spravišča. Toj manifestaciji treba vratiti dušu koju je imala prethodnih desetljeća. Sljedeće godine će se održati 50. Spravišče i već sada treba raditi na tome da najveća križevačka manifestacija zaživi na način koji zaslužuje.
Postoje brojne velike tvrtke poput koprivničke Podravke koje sudjeluju na velikim županijskim manifestacijima u Koprivnici i Đurđevcu, ali u Križevcima Podravke i drugih velikih nacionalnih tvrtki nema. Treba spomenuti da se među građanima osjeća da se živi teško pa im zbog gledanja na svaku kunu nije do odlaska na feštu ili utrku, a križevačke manifestacije bile bi puno sadržajnije kada bi bilo više novaca kojih nema jer nema velikih sponzora zbog loše političke klime u Križevcima, odnosno čelnih ljudi koji se niti ne trude nešto promijeniti.
prigorski.hr/Željko Picig
