Ako se u Hrvatskoj može govoriti o ugroženosti pluralnosti, a sigurno je da može, onda treba istinito istaknuti da tu pluralnost ugrožavaju ljevičarska vođenja i usmjeravanja medija, i to još uvijek pretežno ona ljevičarstva koja su u svojoj srži i dalje komunistička, a ne demokratska kao u zapadnoj Europi.
»Pluralizam i socijalna kohezija na udaru su u Hrvatskoj. Zbog toga apeliram na hrvatsku vlast da počne dijalog na javnoj sceni kako bi se zaštitio pluralizam, a izbjegle podjele u ovdašnjem društvu. Politički lideri trebaju poslati jasnu poruku protiv nasilja, diskriminacije i netolerancije kojima su izvrgnuti pripadnici nacionalnih manjina i novinari«, poručio je, kako je objavio Jutarnji list u petak 29. travnja, u Zagrebu Nils Muižnieks, povjerenik Vijeća Europe za ljudska prava.
On se susreo s brojnim predstavnicima nevladina sektora, pučkom pravobraniteljicom te je »upozoren da dio dužnosnika Vlade Tihomira Oreškovića vrši pritisak na HRT, relativizira ustaštvo i NDH i, ukupno, izaziva jačanje ksenofobije u Hrvatskoj«. Također na godišnjoj skupštini Europske federacije novinara (EFJ), koja je održana krajem travnja u Sarajevu – kako su prenijeli mediji – Hrvatska je navedena među državama koje su prepoznate kao one u kojima je ugrožena sloboda medija, na temelju ocjene predstavnice OESS-a za slobodu medija koju je ona izrekla nakon što je Hrvatski sabor na prijedlog Vlade smijenio glavnoga ravnatelja HRT-a i nakon što je Vlada predložila i smjenu članova vijeća koje nadzire rad elektroničkih medija. Očito je protiv Hrvatske, osobito protiv sadašnje Vlade, podignuta svojevrsna međunarodna optužnica.
Premda nema potrebe braniti ikoju vladu ili svaki njezin potez, kad je riječ o optužnici da je sada u Hrvatskoj na djelu ugrožavanje pluralnosti, ne smije se šutjeti jer bi šutnja značila zatajiti istinu odnosno izdati istinoljubivost. Naime, u hrvatskom društvu slobodno se i vrlo često javno iznose ocjene o mnogočemu – pa i o slobodi medija, koje nemaju stvarne povezanosti sa stvarnošću, a u relevantnijim medijima takve ocjene iznose predstavnici lijeve političke i ideološke opcije koji zapravo i kontroliraju većinu medija u Hrvatskoj.
Promjene na Hrvatskoj radioteleviziji, koje je inicirala sadašnja Vlada na temelju zakona koji je donijela prošla vlada da bi instalirala djelatnike svoje ideološke i političke opcije, objektivno su doprinos pluralnosti na hrvatskoj medijskoj sceni, ali su premalo da bi se moglo govoriti o makar približnoj ravnoteži u medijskom prostoru.
Predstavnici i Vijeća Europe i OESS-a, ako su svoju službenu zadaću shvatili seriozno i odgovorno, moraju vrlo snažno razlikovati trendove u zemljama koje su postale demokratske nakon monarhijskoga poretka ili nakon totalitarizma s desnim predznakom od trendova u zemljama koje su na demokratski put krenule zapravo prividno se oslobodivši komunističkoga duha i presudnoga utjecaja komunističkih kadrova na cjelokupni javni život. Npr. u Njemačkoj je bilo apsolutno nezamislivo da bi 20 godina nakon poraza nacizma na čelo nacionalne radiotelevizije došla osoba koja bi na takvom položaju bila u vrijeme nacizma, a u Hrvatskoj se upravo dogodilo da je osobi koja je bila na čelu radiotelevizije u komunističkoj Hrvatskoj 20 godina nakon formalnoga pada komunizma odlukom Vlade povjerena najodgovornija služba u toj istoj medijskoj kući. To da je sadašnja Vlada takvoj osobi oduzela mandat da ne bude više na čelu HRT-a doista je stvarni doprinos pluralnosti na medijskoj sceni i u hrvatskom društvu.
Da su ti predstavnici i Vijeća Europe i OESS-a doista vjerodostojni i odgovorni, već bi davno upozorili na činjenicu da na hrvatskoj medijskoj sceni ne postoji ama baš ni jedan jedini dnevni list a da nije usmjeren ljevičarski – ta u njima živi uvelike kontinuitet iz komunističkoga totalitarnoga upravljanja i zlorabljenja tih dnevnika. Bez sumnje na hrvatskoj sceni potrebni su lijevo orijentirani dnevnici, ali je potrebna i normalna ravnoteža, što znači da su potrebni i desno usmjereni dnevnici – a njih u Hrvatskoj još uvijek nema, ama baš ni jednoga jedinoga.
Ta činjenica neosporno otkriva da postoji u hrvatskom svijetu dnevnih tiskovina ugroženost pluralnosti i da bi sadašnja Vlada morala uložiti još puno, puno napora da na tom području dođe barem do približne ravnoteže. To što se u pojedinim dnevnicima daje prostor nekolicini kolumnista da mogu pisati sa svojih uvjetno rečeno desnih stajališta, samo je smokvin list koji skriva pravo lice ljevičarskoga usmjerenja tih dnevnika.
Činjenica da ne postoji ni jedan dnevni list desne orijentacije otkriva još više. Otkriva da u Hrvatskoj nema prave stranačke političke oporbe vladajućem presvučenom i friziranom komunističkom establišmentu koji živi u svim relevantnim političkim strankama. Nije li to više nego očiti deficit pluralnosti, a zašto to onda vjerodostojni i odgovorni predstavnici i Vijeća Europe i OESS-a ne zapažaju?
Ako se u Hrvatskoj može govoriti o ugroženosti pluralnosti, a sigurno je da može, onda treba istinito istaknuti da tu pluralnost ugrožavaju ljevičarska vođenja i usmjeravanja medija, i to još uvijek pretežno ona ljevičarstva koja su u svojoj srži i dalje komunistička, a ne demokratska kao u zapadnoj Europi.
Štoviše, baš kao u komunizmu, u Hrvatskoj je većina i dalje izložena teroru manjine, ali koja je dobro organizirana, povezana i glavno djelovanje izvršava zapravo iza javne scene, što je očit i neosporan znak manjka demokracije i zastoja procesa demokratizacije. Sadašnje vodstvo HRT-a, premda je privremeno, ima veliku odgovornost ispraviti dosadašnja lutanja, ponovno pokrenuti demokratski proces i koliko je to moguće odražavati stvarnost političkih i svjetonazorskih orijentacija, odnosno održavati stvarnost hrvatskoga društva kakvo ono u sebi jest, a ne kakvo ga se zamišlja u otuđenim ideološkim i političkim antihrvatskim laboratorijima i krugovima.
prigorski.hr/glas-koncila.hr