19. lipnja 1954. otvoren muzejski postav dvorca Trakošćan

Piše: dr. sc. Zdenko Balog

---

---

‘Dvor Trakošćan’, muzejska ustanova koja je postavljena u trakošćanskom dvorcu, svoj je postav za javnost otvorila na današnji dan, 19. lipnja davne 1954. godine. Od toga vremena veoma brzo Trakošćan je postao najpopularnije izletište sjeverne Hrvatske, nezaobilazan cilj školskih izleta, poželjna destinacija turističkih grupa iz zemlje i inozemstva.

Dok je još vrijedila čvrsta paradigma da turizam počinje negdje južnije od Skrada, da je turizam za more, a za unutrašnjost Hrvatske industrija i poljoprivreda, broj posjetilaca Trakošćana penjao se do 100.000. Fotografija Trakošćana koji se odražava u predvečernjem suncu u mirnoj vodi jezera postala je jednako nezaobilazna ikona hrvatskog turizma kao i panorama Dubrovnika ili Rovinja.

Potpuna i integralna raznolika zbirka namještaja, obiteljskih portreta i umjetničkih slika, oružja i različitih upotrebnih i ukrasnih predmeta začeta je još u vrijeme obnovitelja Trakošćana Jurja VI. Draškovića, koji svoju rezidenciju ponovo vraća u naslovni, ali napušteni dvor Draškovića Trakošćanskih. Čitava arhitektura, nastala u doba obnove polovicom 19. stoljeća, idealan je ambijent za vjernu rekonstrukciju života Draškovića tijekom zadnjih stotinu godina njihovog boravka u Trakošćanu.

Veoma brzo nakon završetka Drugog svjetskog rata, u Trakošćan dolazi Komisija za popis kulturne baštine KOMZA, temeljito popisuje i zaštićuje od propadanja, otuđivanja i bilo kakvog drugog ugrožavanja. Navodno je Trakošćan bio planiran za rezidenciju Maršala u Hrvatskom zagorju, no on da je predložio da se ovaj dvorac izdvoji i uredi za muzej sa svim njegovim inventarom.

Popravak i priprema dvorca, kojeg su Draškovići napustili žurnim bijegom u Austriju, a potom je jedno vrijeme bio izložen pljački i devastaciji, odužio se godinama, a za prvog upravitelja postavljen je Vilim Leskošek, koji dolazi na ovu dužnost sa mjesta kustosa Galerije slika varaždinskog muzeja.

U Trakošćan dolazi 1953., te izvodi zadnje pripreme za otvorenje muzejskog postava, što je uslijedilo 19. lipnja sljedeće godine. Na dužnosti u Trakošćanu ostaje sve do umirovljenja 1986. Kao jedna od najvažnijih i najzanimljivijih muzejskih ustanova kontinentalne Hrvatske izvan Zagreba, Trakošćan ipak sve ove godine nije imao zaposlenog kustosa. Upravitelj, odnosno ravnatelj bio je jedini stručni radnik pored uredskog osoblja i šumara na održavanju parka.

Kako je u međuvremenu uslijedio pritisak od strane Općine Ivanec da se Trakošćan potpuno komercijalizira, štoviše i da mu se izmijeni glavna svrha, muzejska struka je postavila 1986. prvog kustosa trakošćanske muzejske zbirke, mladog povjesničara umjetnosti Zdenka Baloga. Za Ravnatelja sljedeće je godine postavljen Adam Pintarić koji u duljem razdoblju rukovodi obnovom i građevinskom sanacijom. Trakošćan je, naime 1982. bio pogođen potresom, te se temeljita statička obnova odužila kroz desetljeća.

Obnovljen i s atraktivnim edukativnim postavom, Trakošćan je i dalje i opet najprivlačniji magnet za izletnike. Poneki se ni ne penju do dvorca, uživaju u šetnjama oko jezera ili pedaliranju Trakošćanskim jezerom.

Trakošćanska zbirka, iako se sastoji od pojedinačnih vrijednih zbirki (oružje, portreti, namještaj…), ipak najveću vrijednost predstavlja kao integralna zbirka u kojoj su sve pojedinačne zbirke, ali i sama zgrada kao najveći i najvažniji izložak.