Desetak minuta vožnje automobilom od Đurđevca na sjeveroistočnom rubu Hrvatske nalazi se Novo Virje, na prvi pogled ni po čemu neobična općina podravske nizine, koja je nikla na temeljima triju zaseoka: Medvedičke, Drenovice i Crneca, piše Glas koncila. Usporedno sa samozatajnom rijekom Dravom i bogatstvom prirodne raznolikosti koju ona donosi, duguljasto Novo Virje rasteže se na trinaest kilometara. Razbacane kuće sa starim drvenim ogradama i prostrana polja omeđena gustim zelenim šumama na proljetnom suncu u putniku pobuđuju romantičnu sliku Podravine, koju su u kolektivnu svijest Hrvata trajno ugradile generacije pučkih umjetnika Hlebinske škole.
U kontekstu višestoljetnoga života Hrvata u podravskim krajevima povijest župe sv. Josipa Radnika i malenoga Novoga Virja relativno je nova. Početci Novoga Virja sežu u razdoblje kraja 19. stoljeća. Stanovnici obližnjega Virja obrađivali su svoja polja uz rijeku Dravu, a u vrijeme većih poljoprivrednih poslova nije bilo praktično odraditi dnevne poslove u polju i vraćati se kući, nego su, kao i u mnogim drugim hrvatskim krajevima, ondje podizali »konake« ili stanove, kućice u koje bi mogli pospremiti alate i zajedno s blagom prespavati noć-dvije.
Kako se u tom povijesnom razdoblju raspleo proces raspuštanja Vojne krajine te se omogućilo i lakše razdvajanje velikih obiteljskih zadružnih gospodarstava, na poljima su iz »konaka« počele nicati obiteljske kuće, a naseljavali su ih mahom mladi, ljudi u poletu i s mladim obiteljima, što je obećavalo perspektivu rasta mjesta u skorijoj budućnosti. Uskoro se među lokalnim stanovništvom ustalio naziv »Virovski konaki«, kao što je i pojam »konađara«, koji se ustalio za njihove žitelje, još živ među lokalnim stanovništvom.
Na početku 20. stoljeća na prostorima današnjega Novoga Virja živjelo je više od 3000 stanovnika, a taj broj žitelja mjesto više ne će dosegnuti. Rast broja stanovnika na prijelazu stoljeća tražio je i nove pastoralne napore koje virovska župa sv. Martina nije mogla u cijelosti podnositi, pa je u Medvedički, zapadnom kraju »Konaka«, 1914. godine kao filijalna crkva podignuta kapela Vojske Srca Isusova. Naziv je dobila prema skupini mladih vjernika koji su se u Medvedički redovito okupljali u molitvenom zajedništvu ispred kipa Srca Isusova. Nakon što je izgrađena kapelica, sve do današnjih dana, novovirovski župnici zbog duguljaste »anatomije« naselja, kao i potreba starijih vjernika, koji čine gotovo polovicu ukupnoga broja župljana, redovito slave mise nedjeljom i o velikim blagdanima.
Gradnja današnje župne crkve nije protekla bez velikih napora. Prvotnu ideju izgradnje nove crkve u Drenovici, u središtu »Konaka«, omeo je ratni vihor između 1941. i 1945. godine. Tek 1965. u adaptiranoj je kući blagoslovljena kapelica svetoga Josipa, u koju je dvije godine kasnije kao stalni svećenik došao Stjepan Čadoić, koji je vrlo brzo iz temelja podigao današnju župu u Novom Virju. Župa je službeno osnovana odvajanjem od župe sv. Martina 1969. godine. Novu je crkvu 1971. posvetio zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić. Tijekom idućih nekoliko godina naporima župnika Čadoića, po kojem ime nosi trg na kojem se danas nalazi crkva, te vjernika Novoga Virja, uređena je unutrašnjost nove crkve. Župni stan »dodan« je tek sredinom idućega desetljeća, a useljen je 1988. godine. Krovovi župne crkve i župnoga stana danas su među rijetkim krovovima župnih objekata u koje su ugrađene ploče za prikupljanje Sunčeve energije. Paneli uspješno rade već šest godina.
Današnja je slika Podravine daleko od hlebinskih idealističkih prikaza svakodnevice radišnih seljaka okruženih pejzažima jarkih boja. Desetljeća loših poljoprivrednih politika učinila su život oko plodne Drave i njezinih rukavaca nezanimljivim za mlade pa oni u najboljem slučaju odlaze u velike hrvatske gradove ili gravitiraju većim lokalnim urbanim sredinama. U gorem slučaju sreću traže izvan domovine.
Od tih boljaka nije izuzeto ni Novo Virje, a ti procesi, dakako, utječu i na život župe sv. Josipa Radnika. U razdoblju između prvoga poratnoga popisa stanovništva iz 1948. do popisa iz 2011. godine populacija se smanjila sa 2773 na 1216 stanovnika. U župi je danas aktivno oko 1100 vjernika. U prosjeku je petnaestak krštenja godišnje, a sprovoda je dvadesetak. Prvopričesnika ima petnaestak. Krizma je svake druge godine za 7. i 8. razred, a sakramentu pristupi između 25 i 30 mladih vjernika. Godišnje se vjenča četiri do pet parova, kaže župnik Nikola Markušić, koji u župi u Novom Virju služi od 2017. godine. Ipak duh župne zajednice snažan je usprkos lošim trendovima, o čemu svjedoče i dvojica sjemeništarca stasala u novovirovskoj župi, koja se pripremaju za svećeništvo.
»U pastoralu se prilagođavam prilikama koje vladaju u ovoj sredini. Na prostoru župe djeca idu u tri područne škole od prvoga do četvrtoga razreda, a više razrede nastavljaju u školama u susjednim Molvama i Ferdinandovcu. Većina ljudi živi od poljoprivrede pa se i raspored župnih aktivnosti treba tomu prilagoditi. No glavna je poteškoća prilična udaljenost gradskih središta, kao i središta biskupije, Varaždina«, objašnjava župnik Markušić. Pandemija koronavirusa izbacila je život župe iz normalnih tokova, a vraćanje u njih ne će proteći bez očiglednih promjena, no župnik nije sklon dijeliti vremena na »normalna« i »manje normalna«.
Župnik Nikola Markušić, Snimio: M. Erceg, Glas koncila
»Ne razumijem u potpunosti izraz ‘normalniji tokovi’. Je li to neko stanje kakvo je bilo u razdoblju prošlosti ili samo ideja o tome kako bi život ljudi trebao izgledati da bismo ga mogli nazvati ‘normalnim’? Za vjernika uvijek i svagdje stoji poziv na obraćenje, odnosno možemo mijenjati jedino sebe u kakvim god okolnostima živjeli, bile one zgodne ili nezgodne. Svako vrijeme koje iskoristimo za obraćenje za nas je zgodno, a ono koje ne iskoristimo je nezgodno. Ipak, drago mi je posvjedočiti da su ljudi u sadašnjem povratku u crkve počeli više cijeniti sakrament euharistije, kao i druge sakramente i blagoslove koji su nam kroz proteklo razdoblje bili uskraćeni ili ograničeni za slavljenje.«
Uz blagdan sv. Josipa Radnika velike župne svečanosti upriličuju se o blagdanu sv. Josipa Zaručnika 19. ožujka, koji služi i kao duhovna priprava u danima uoči Uskrsa, zatim prigodom slavlja čina posvete crkve 5. rujna te proštenja o blagdanima Uzašašća Gospodnjega i Svih svetih na kapeli na groblju. Važnu ulogu ima i proštenje kod križa u Bukevju, nekoć živu, a nakon velikih poplava sredinom šezdesetih u potpunosti praznu naselju preko Drave, sjeverno od Novoga Virja.
Opširnije možete pročitati OVDJE.