Tri mjeseca trajala je drama 2017. godine, kada je sin Valentine Hrandek iz Križevaca 17. svibnja pao s bicikla i to je bio početak životne drame 10-godišnjeg dječaka i njegove obitelji. Pravi užas proživljavao je Roman kroz dvije operacije, trpio nezamislive bolove i posljedice će vjerojatno dugo osjećati.
Kako stoji u nepravomoćnoj presudi Općinskog suda u Bjelovaru, sve se dogodilo zbog liječničke pogreške mladog dječjeg kirurga u koprivničkoj bolnici. Naime, Roman je zaprimljen u bolnicu žaleći se na bol u trbuhu nakon pada s bicikla. Bio je na traumatološkom odjelu koprivničke Opće bolnice Dr. Tomislav Bardek 18. svibnja i pušten je drugi dan uz preporuku mirovanja, uzimanja analgetika, stavljanja hladnih obloga i tretiranja heparinskom masti.
foto: Privatna arhiva
Danas najviše boli sada 15-godišnjeg dječaka i njegovu majku to što kroz sve to vrijeme nisu primili riječi podrške niti bilo kakvu ispriku od bolnice i dotičnog kirurga u tadašnje vrijeme specijalizanta.
“Nakon prvog posjeta liječniku, mom je sinu svakim danom zdravstveno stanje bilo sve gore. Oteklina je rasla, hematom se proširio, a oko njega se razvila upala. Po njegovom izrazu lica dalo se jasno naslutiti da moj sin nije dobro. Nekoliko dana kasnije, nakon uzimanja antibiotika, došlo je do situacije gdje mu je naglo pozlilo i zavapio je „mama, zovi hitnu, ne mogu više“ nakon čega je moj sada pokojni otac primio svog unuka i na rukama ga odnio u auto.
Na brzinu sam spakirala osnovne stvari za bolnicu. Odvezli smo ga na hitnu u Križevce, gdje je vozilom hitne pomoći po drugi put odvezen na hitni bolnički odjel u Koprivnicu. Tamo ga je zaprimio mladi koprivnički kirurg, tada još na specijalizaciji, te na svoju ruku odlučio da ga mora operirati”, tužnim glasom prisjeća se tih trenutaka Valentina Hrandek te je napomenula “zamolila sam ga da ne govori djetetu da ide na operaciju prije no što mu ja objasnim, ali on jer to hladnokrvno i važno rekao mome djetetu nakon čega se Roman nije htio odvojiti od mene, plakao je i proživljavao veliku bespotrebnu traumu po drugi puta”.
U nepravomoćnoj presudi stoji da je liječnik dvije greške. Prva je bila kriva dijagnoza, a druga jer je slučajno dječaku kod operacije prerezao tanko crijevo.
“Nakon te operacije i moje posjete drugi dan, stvari su krenule još nagore. Kada je Roman počeo jesti, iz rane je počeo izlaziti isti sadržaj, shvatili smo to kada je pojeo juhu. Ujedno su se uznemirile i sestre koje su bile zbunjene time što se događa s djetetom i konstantno su mijenjale plahte. Neposredno nakon toga, pozvana sam u hodnik i doktor koji je tada bio na dežurstvu mi je objasnio da s djetetom nešto nije u redu i da je potrebna još jedna operacija. Znali smo da bi iz rane mogla izlaziti sukrvica kao posljedica operacije, ali kada se ovo dogodilo, znala sam da nešto nije u redu”, napominje Valentina, koja je pravdu potražila i od odvjetnice Monike Mihelić, koja je vodila cijeli slučaj.
Naime, sadržaj crijeva tekao je po unutarnjim Romanovim organima i sve je moglo završiti sepsom, a ona nerijetko za ishod ima smrtan slučaj. Cijeli slučaj preuzela je odvjetnica Mihelić koja je uočila da dio dokumentacije o prvom zahvatu uopće ne postoji.
Na kraju je cijeli ovaj slučaj krenuo u ljepšem pravcu, jer je greška ispravljena drugom operacijom.
“Da ne ispadne da imam samo pokude za liječnike koprivničke bolnice. Drugu operaciju obavio je doktor Tomislav Jelić. On je postupio izuzetno profesionalno, odnos prema nama bio je na razini koja zaslužuje samo riječi hvale, a to se odnosi na njegovo postupanje kao liječnika, ali i na empatiju koju je pokazao. Moram ga javno pohvaliti, jer je spasio moje dijete”, poručila je Valentina i dodala kako ju najviše smeta što liječnik koji je napravio pogrešku nije pitao kako je Romanu.
To je prvenstveno i dječakova želja. „Sve što bih uistinu sada želio, nakon svega što sam prošao, je da mi se taj doktor ispriča, da mi priđe i pita me: Kako si, boli li te“ – razočarano je kazala Valentina Hrandek, a pohvalila je osim doktora Jelića i medicinsku sestru Zdenku Slivarić, koja joj je u najgorim trenucima pružila smještaj jer je tada živjela blizu bolnice.
No osim toga, Valentina je u to vrijeme prolazila pravu dramu i na poslu, teško je ostvarila bolovanje, nisu joj vjerovali da je u bolnici pored svojeg djeteta, a i policija se ovdje umiješala pa je čak dobila novčanu kaznu jer se dječak vozio na biciklu bez pratnje, na što se kasnije žalila.
Što se tiče samog sudskog procesa, za suca je ključno bilo svjedočene i iskaz medicinskog vještaka prof. dr. sc. Augusta Mijića, specijalista kirurgije. On je tada naveo da je prilikom pada dječaka s bicikla „došlo do disrupcija muskulature i frasacije trbušne stijenke koja je s vremenom dovela do nastanka traumatske kile trbušnog zida i inkarceracije tankog crijeva na okolni hematom“.
Takve ozljede, navodi se, vrlo su rijetke i događaju se u jedan posto slučajeva. Upravo zato teško ih je odmah dijagnosticirati. No, hitnim CT-om abdomena utvrdila bi se ovakva ozljeda, navodi se u vještačenju.
Tijekom prvog operativnog zahvata 28. svibnja u 23.40 sati nije uređena eksploracija apscesne šupljine niti je utvrđen defekt trbušne stjenke koji je postojao, a tijekom ovog zahvata je došlo do nehotične ozljede tankog crijeva – navedeno je u vještačenju. No, isto je tako vještak zaključio da je daljnji tijek liječenja proveden prema pravilima struke. Stoga je stručni svjedok došao do zaključka da je tijekom prvog operativnog zahvata počinjena liječnička pogreška.
Sudac je na temelju vještačenja zaključio kako je “dječak nepravilno i nesavjesno liječen, tijekom kojeg liječenja mu je prerezano tanko crijevo”.
– Šteta nanesena dječaku nastala je upravo zbog nepravilnog, nestručnog i nesavjesnog postupanja djelatnika Opće bolnice, odnosno došlo je do medicinskih pogrešaka – stoji u nepravomoćnoj presudi.
Nažalost, moguće je da u budućnosti ozljede nastale zbog ovakvog zahvata prouzroče i veće probleme, a to će se moći vještačiti tek kada Roman s oko 20 godina samim odrastanjem u potpunosti razvije skelet i druga tkiva. “On još uvijek ima posljedice, česta povraćanja i mučnina događaju se gotovo svaki mjesec”, kazala je Valentina.
Što se tiče same odštete koju bolnica mora platiti, radi se o relativno maloj svoti – nekoliko tisuća eura. “Mnogi će misliti da sam sebe i dijete povlačila po sudu za nešto malo novca, ali to uistinu nije tako, htjeli smo dokazati što se zaista dogodilo i poručiti drugim roditeljima, pogotovo samohranim majkama, da se ne boje, da reagiraju na vrijeme, osobito kad je u pitanju zdravlje njihove djece, jer kad-tad istina izađe na vidjelo i jedina je istina ta koja je ispravna, koliko god teška bila. Ova borba koja je, nadam se, završila, bila je isključivo zbog mog djeteta, ne bih ju dobila bez podrške mojih roditelja i pravih prijatelja”, istaknula je Valentina.
“Jedna sam od onih mama koje zasuču rukave da bi podigle svoju djecu na noge. Jedna sam od onih mama koja radi sve poslove bez obzira na visinu svog obrazovanja. Jedna sam od onih koja nije imala pun tank, registriran auto i pokošenu travu i plaćene režije, a ovo je uistinu mrvica za ono što je Roman propatio, ali nadam se da ću mu ovime barem malo olakšati u njegovom daljnjem životu i obrazovanju.
Kad se prisjetim toga svega izuzetno mi je bitno da se zahvalim svojim roditeljima. Dolazim iz obitelji koja je bila siromašna, ali puna ljubavi, podrške i pozitive i definitivno, do ovakvog pozitivnog ishoda nebi došlo da nije bilo njih.
Svi mi griješimo i to je ljudski, ali smatram da je veličina čovjeka u tome da to osvijesti i da bude ponizan i skroman, sve ostalo je manje bitno i zato ne razumijem i ne podržavam ljude koji nemaju razvijenu tu socijalnu stranu, empatiju, pogotovo prema djeci. Svi moramo imati dostojanstvo, ali ne smijemo biti previše ponosni. Takav je i moj sin i izuzetno mi je drago sto je naslijedio dobre osobine s naše strane. Zahvaljujem Danijelu Katanoviću i njegovoj supruzi Ivani Katanović te pokojnom Đuri Orejašu s kojim sam nakon toga vodila mnoge duhovne borbe i postavio me na noge, te svim ljudima koji su bili tu u najgorim trenucima uključujući Dubravku Fagnjen i naravno cijeloj duhovnoj zajednici Kristofori”, *poručila je Valentina Hrandek.