Zdenko Perković (55) rodom iz Osijeka, sa suprugom Snježanom živi u Brezinama, u općini Farkaševac. Zdenko je osoba s posebnim potrebama. Na štakama je.
– Prema mojim saznanjima od cerebralne paralize obolio sam kad sam imao 6 mjeseci. Tijekom života nada mnom su provedeni operativni i drugi medicinski zahvati da bi se poboljšalo moje fizičko i mentalno zdravlje – kazao je.
Zdenko je osnovno i srednje školovanje završio u Centru za odgoj i obrazovanje Tomislav Špoljar u Zagrebu (Dubrava). To je jedina ustanova u Hrvatskoj koja provodi redoviti nastavni program dok sve ostale ustanove takvog tipa provode skraćeni nastavni program.
Kakav je položaj u društvu invalidnih osoba?
– Mi smo marginalizirani od cjelokupnog društva radi nesposobnosti za rad i privređivanje. Živimo od raznih oblika socijalnih naknada koje nisu dovoljne za pristojan život. Ipak zahvaljujući tome što živimo na selu i ljudima koje se bave poljoprivredom , snalazimo se. Živimo. Od susjeda kupujem meso i povrće. Plaćam na poček da bi mogao platiti režije i kupiti sve ostale potrepštine. Zbog učestalih izmjena zakona socijalne skrbi” povlačimo” se po raznim povjerenstvima da bi nam se stanje koliko toliko popravilo – poručio je.
Dodao je kako on i supruga Snježana (također osoba s posebnim potrebama) imaju 1980 kn mjesečno, te dobiju i 200 kuna kupon za struju. Ukoliko je rata veća, razliku plati. Svake godine primaju 1050 kuna za ogrjev od općine Farkaševac. Zahvaljujući prijatelju koji mu doveze drva za zimu, tu obvezu otplati na rate.
Što te smeta?
– Najviše me smeta “vucaranje” po raznim povjerenstvima. Osjećam se kao prosjak. Nadam se da će povjerenstvo okončati našu agoniju i rješenje proglasiti trajnim. Tako žive svi korisnici sredstava socijalne skrbi. Tješi me činjenica da primanja stižu redovito. Nemam pravo na nezadovoljstvo, jer iako skromno živim, zapravo živim normalno – zaključio je.
Dragan Vicković/prigorski.hr