Zbirka pjesma Snježane Marković, r. Haramustek (53) iz Luke pod naslovom “ Nosim u sebi…“otisnuta je u samo jednom primjerku.
Već taj podatak je nesvakidašnji i izaziva pozornost. Za taj su dar još 2011. zaslužne njezine kćeri Iva i Željka. Iako je to učinjeno prije osam godina, poruka je trajna, jer što nije zapisano kao da se nije ni dogodilo. Da one to majci nisu učinile tada, njezine pjesme teško bi ikada ugledale svjetlo dana.
Snježana nam je rekla kako su njezine kćeri našle bilježnicu u koju je zapisivala pjesme. – Tiskale su mi je kao božićni dar. Zbirka pjesama je otisnuta u jednom primjerku. Ja o tome nisam ništa znala. Ipak veselju nije bilo kraja kad sam ugledala zbirku pjesma pod božićnom jelkom.
Pisala sam pjesme u osnovnoj školi. Na kraju 8. razreda u Čazmi, ohrabrio me nastavnik Kosta Milošević kad je moj uradak čitao po razredima. Nakon osnovne škole išla sam u Trgovačku školu u Vrbovcu, potom se udala… i sad pišem, ali rjeđe. Sada su radosti drukčije. Postala sam baka…- dodaje uz smiješak.
Već sami naslovi pjesama u zbirci „Nosim u sebi…“: Trenutak, Nada, Snovi, Osmijeh, Knjiga života, Samoća, Još si u mojim mislima, Đuro, Dva pupoljka mala.. i drugi govore o snažnim doživljajima autorice. To su proživljena i iskrena kazivanja u trenucima nadahnuća. Zbog raznih životnih tegoba, Snježana nije mogla slijediti svoje snove, a neosporno je da ima talenta.
Možda nije imala ni hrabrosti izaći u javnost sa zbirkom pjesama. Hrabrosti su imale njezine kćeri i bez velikih, poetskih ambicija htjele su iznenaditi i razveseliti majku. U tome su uspjele.
Snježana i dalje piše. Pjesmu „Heroji našega doba“ posvetila je ne samo bratu Đuri, koji je poginuo kao dragovoljac u Domovinskom ratu u Pakracu, nego i svim poginulim hrvatskim vitezovima. Pjesmu je čitala prigodom obilježavanja Dana hrvatske policije u Bjelovaru. Iz te pjesme stih glasi: Jučer su Đuro, oni što ipak pamte plakali sa mnom na Tvome grobu.
Hoćemo li uskoro ugledati i drugu zbirku pjesama, zna samo Snježana Marković koja je danas konobarica na benzinskoj postaji u Luki.
Dragan Vicković/prigorski.hr