U Narodnoj knjižnici Vrbovec predstavljena je zbirke pjesama “Slavujice” dr. Josipa Buturca u organizaciji Avis Rara Studija.
Zbirku je predstavio prof. dr. sc. Ivan Koprić, predsjednik Avis Rara Studija i glavni inicijator izdavanja zbirke koji ističe:
– Slavujice su prva u nizu knjiga u kojima će Avis Rara Studio objavljivati neobjavljeni pjesnički opus dr.sc. Josipa Buturca, svećenika i arhivista koji je živio od 1905. do 1993. godine.
Poeziju je počeo pisati u gimnaziji. Priredio je nekoliko rukopisnih zbirki pjesama, i to “Travanjčice i Karanfilke” 1921., “Diljagorke” 1922., “Slavujice” 1922.- 1925, te “Pjesme” 1925. Zbirke se čuvaju u Državnom arhivu u Slavonskom Brodu, Odjel u Požegi. Poeziju prestaje pisati nakon odabira svećeničkog poziva.
O “Slavujicama” je preko Zoom aplikacije govorila dr. sc. Đurđica Garvanović-Porobija, književna kritičarka koja je naglasila da je Buturac od 1922. do 1925. napisao 106 pjesama. Književna kritičarka uspoređuje ga s hrvatskim velikanima A.B. Šimićem i Tinom Ujevićem, a okosnica njegovih pjesama je Bog i rodni kraj Požega.
Dr. sc. Mikolaj Martinjak s Fakulteta filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu ističe da su pjesme Josipa Buturca vezane uz njegovo duhovno odrastanje.
Podsjetimo da važan dio Zavičajne zbirke Narodne knjižnice Vrbovec čine djela Josipa Buturca koji je između ostaloga pisao o povijesti Vrbovca. Knjiga “Vrbovec i okolica 1134.-1984.” neizostavna je literatura koja se i danas koristi u proučavanju prošlosti Vrbovca. Zbirka “Slavujice” koja je predstavljena objedinjuje pjesme Josipa Buturca koje većinom nisu do sad objavljene.
U slavu tebi, Bože,
Neka mi pjesma zbori,
Kao što za Te ljubav
Čistoga srca gori;
Ko što se tamljan miris
U svemir diže plavi,
Tako i moja pjesma
Neka Te vazda slavi.
Oj rodna Diljska goro,
Vilinski lijepi gaji,
Ima l’ još takvog kraja,
Gdje sunce Božje sjaji?
Motreć’ ljepotu Tvoju
Uz žubor gorske česme
Niknuše ove moje
U slavu Tebi pjesme.
