Dok prolazimo povijesnom jezgrom križevačkog Donjeg grada, unutar (negdašnjih) bedema, pogled će nam se zaustaviti na lijepoj uglovnici, koja artikulira odnos glavne prometnice, Zakmardijeve i zelenog trga – parkirališta, Trga S. S. Kranjčevića.
Katnica s naglašenim uglovnim položajem, balkonom i povišenim zabatom nad ulazom, koji je na zakošenom uglu fasada, nedavno je lijepo obnovljena, što u punom sjaju predočava eleganciju decentnog kasnog historicizma gotovo klasicizma.
Sam položaj na glavnoj prometnici koja je nekoć povezivala Donja i Gornja gradska vrata, osiguravao je odličan urbanistički položaj, te kasnije posebne svrhe koje su dobivale redom zgrade u Zakmardijevoj. Ranije nazvana ‘Germanica platea’, ova je široka ulica brojala 16 stambenih parcela, koje su nastanjivali časnici njemačke vojničke posade u vrijeme Vojne krajine.
Iako, naime, Križevci nisu teritorijalno u sastavu Vojne krajine, ovdje je sjedište pukovnije, te u gradu paralelno sužive civilna i vojna uprava. Velika su nastojanja vojne uprave da i formalno područje grada uključi u Vojnu krajinu, kao i nastojanja civilne uprave da se tome odupre. Ulica je organizirana vjerojatno već prvom regulacijom koja je morala uslijediti obzidavanjem grada kade se redefiniraju komunikacije.
Tada su iscrtane parcele nešto manje od onih u Gornjem gradu (na dva prozora), koje jasno raspoznajemo i danas. Na katastru iz 1857., prostor Zakmardijeve 9 još je podijeljen na dvije dubinske parcele, dok je susjedna zgrada, Zakmardijeva 11 već okrupnjela od dvije ili jedne i pol parcele. Na Zakmardijevu 11 posebno obraćamo pažnju, jer je njena fasada veoma korektan nastavak fasade naše uglovnice, kao da su uređene istovremeno i zajedno.
Ranije se na Trgu S. S. Kranjčeića nalazila crkva, ‘njemačka kapela’, dok se kroz 18. i 19. stoljeće na suprotnoj strani ulice formira palača Županije. U današnjem obliku uglovnica Zakmardijeve 9 formira se negdje u zadnjoj četvrtini 19. stoljeća. O izvedbi zgrade, investitoru i prvotnoj namijeni nemamo podataka, ali položaj, te veličina projekta (posebno ako istom projektu pripada i susjedna katnica), ukazuju na ambiciozan projekt.
Elegancija izvedbe ne isključuje autorstvo kojeg boljeg arhitekta. Stare razglednice često prikazuju ovu zgradu, makar marginalno, jer se nalazi na dobrom položaju, te je dio mnogih lijepih panorama. Razglednice je teško precizno datirati, osim kao ‘Dies ante quam’, jer je jedini podatak na njima poštanski žig kao datum slanja, a ne i datum tiskanja, a kamoli nastanka fotografije. Ipak, na svim ovim starim fotografijama vidljivo je da zgrada izvorno nije imala balkon, dok je u ostalim detaljima nepromijenjena.
Također, vidljivo je da susjedna zgrada (Zakmardijva 11), pripada ovoj kao zajednička cjelina. Na jednoj razglednici nema nikakvih natpisa na zgradi, a i neki drugi detalji na susjednim zgradama ukazuju da je ova najstarija. Razglednica koju datiramo u prvo desetljeće ovog stoljeća, ili zadnje godine prošlog, nad ulazom u zgradu pokazuje natpis ‘Tiskara’, te još neke natpise koji su zbog rezolucije nečitki. Dakle, u ovoj je zgradi u jednom razdoblju djelovala tiskara, dok se već ranije kao tiskara spominje susjedna, Zakmardijeva 13.
Negdje u godinama pred Veliki rat, ovdje se smješta ‘Grand hotel’. Poznato nam je da je već gotovo stotinu godina ranije grad imao najmanje jedno prenoćište, Gostionu ‘Zeleno drvo’ na današnjem Nemčićevom, koja je također u jednom razdoblju nosila ime ‘Brennerov Grand-hotel’. Novi ‘Grand hotel’ u gradu smješten je na dobrom položaju, na tranzitnom putu, dobro vidljiv, lagan za pronaći, a položaj pored gradske vijećnice čini ga pogodnim i za protokolarne goste.
Nije nam poznato kad je zgrada dobila balkon, kada se susjedna zgrada odvojila kao zasebna organizaciona cjelina, no svakako bi bilo zanimljivo podrobnije istražiti djelovanje ovog hotela, kao dijela građanskog života grada u 20. stoljeću.
Stare razglednice iz fundusa Gradskog muzeja Križevci. Zahvaljujem stručnom osoblju Muzeja na pomoći.
Zdenko Balog/prigorski.hr