Književna manifestacija Zagreb Book Festival virtualno je u ponedjeljak ugostila multidisciplinarnog umjetnika i transfeminističkog aktivista Jula Maroha, autora grafičkog romana “Plava je najtoplija boja” po kojemu je snimljen Zlatnom palmom nagrađen film “Adelin život”.

U razgovoru koji je s autorom putem Zooma u Uraniji, prostoru kreacije vodila Heljena Puljiz, Maroh je govorio o temama koje ga okupiraju u životnom i umjetničkom smislu: rodnim identitetima, umjetnosti i pronalasku vlastitog puta u životu kroz umjetnost.

Pitanje rodnog identiteta iznimno je važna tema koja pripada sferi društvenih znanosti, rekao je Maroh, jer “muško i žensko je društveni konstrukt, i to konstrukt koji varira – to nije koncept koji je stabilan i ograničen”. “Postoje stvari koje su ‘oko’ i ‘u’ tome što je muško a što žensko, postoji čitav sustav koji se gradi na iluziji muškog ili ženskog roda. Netko će u tom sustavu imati više povlastica a netko drugi manje. Važno je dekonstruirati te stereotipe i prihvatiti nešto drugačije, jer ne možemo svi odgovarati konceptima i stati unutar kutije”, smatra.

Interspolne osobe dio su prirodnoga poretka, istaknuo je nadalje Maroh, koji je sam nebinarna osoba. Izrazito diskriminirajući heteronormativni patrijarhat to, međutim, zanemaruje pozivajući se – paradoksalno – na “prirodnost”. Time, smatra taj umjetnik, čini veliko zlo nezanemarivom broju ljudi. “Patrijarhat ne uzima obzir interseksualne osobe, koje su samo osobe s nešto kompliciranijim genima. Interspolne osobe predstavljaju gotovo dva posto svjetskog stanovništva, što je otprilike stanovništvo Rusije. Nećemo zanijekati Rusiju, pa tako ne možemo zanijekati da postoje biološki drugačije osobe, one koje nisu ni muškarci ni žene”, pojasnio je Maroh.

Poznati francuski ilustrator i književnik, Jul Maroh (1985.) slavu je stekao kao autor grafičkog romana “Plava je najtoplija boja”, po kojemu je snimljen kultni fillm “Adelin život” u režiji Abdellatifa Kechichea, nagrađen Zlatnom palmom na Filmskom festivalu u Cannesu 2013. Napisao je potom još četiri grafička romana, u kojima se bavi propitivanjem rodnih identiteta kroz priče o modernoj intimi i njezinim političkim aspektima.

Govoreći o vlastitom životnom putu i suočavanju sa svojim rodnim identitetom, Maroh je kazao kako se oduvijek suočavao s više pitanja nego što je nalazio odgovora, a u umjetnosti je pronašao odušak koji mu je s jedne strane omogućio mentalno preživljavanje, a s druge, priliku da pruži nešto svijetu kroz svoje iskustvo.

“Umjetnosti nam nudi dvostruku sposobnost: sposobnost da predstavlja stvarnost i da nam omogući bijeg u isto vrijeme”, rekao je umjetnik.

“Plava je najtoplija boja” grafički je roman o zaljubljivanju, odrastanju i identitetu. Osvojio je važne nagrade: Prix Jeune Auteur na Salon de la BD, Nagradu publike na Međunarodnom festivalu stripa Angouleme (drugi najveći europski festival stripa), te je preveden na brojne jezike.

Priča je to o ljubavi dviju žena smještena u Francusku između 1994. i 2008. godine. Clémentine je srednjoškolka čiji se život čini sasvim prosječnim: u svojoj školi ima prijatelje, obitelj i pažnju dječaka. Kad je njezin najbolji prijatelj izvede u grad, zaluta u lezbijski bar gdje naiđe na Emmu, samouvjerenu djevojku plave kose. Njihova je privlačnost trenutna i magnetična.

Mlada se Clémentine nakon toga nađe u zastrašujućem limbu s kojim se može poistovjetiti većina LGBT mladeži – bori se sa samom sobom i osjećajem srama, s ljubavlju i mržnjom prema onome što jest i kako se osjeća. Težak proces prihvaćanja same sebe dodatno pojačavaju sukobi s okolinom, obitelji, prijateljima i djevojkom.

Knjiga upravo premijerno izlazi i u hrvatskom prijevodu Mirne Šimat u sklopu V.B.Z.-ove biblioteke Na margini, glasovi drugih i drugačijih.

Roman je ocijenjen kao prekrasna ljubavna priča, sjajan prikaz unutarnje i vanjske borbe osoba homoseksualne orijentacije u društvu u kojem ne pripadaju većini i ne osjećaju se ravnopravnima.

Kada ga je napisao, Maroh je i sam imao tek 19 godina; da danas piše tu priču, kako je rekao autor, neke bi stvari u njoj sasvim sigurno promijenio. “Tim sam romanom želio ispričati koliko je dragocjena ljubav, koliko je rijetko pronaći simbiozu s nekim. To ne smijemo pokvariti. Treba nastojati, ustrajati, ići protiv tabua i protiv toga što društvo od vas očekuje. No, vjerujem da bih ga danas napisao sasvim drugačije, jer sam ja danas drugačija osoba, i društvo je drugačije”, pojasnio je.

Nakon stripa koji ga je proslavio, objavio je još grafičke romane “Skandalon”, “Brahms”, “Corps Sonores” i “You Brought Me the Ocean” (u suradnji s Alexom Sanchezom). Jul je bio kustos u muzeju suvremene umjetnosti CAPC u Bordeauxu na izložbi “Procession”, a također je suosnivač feminističkog kolektiva Bd Egalité.

Otkrio je da trenutno piše novi grafički roman koji bi trebao imati dva sveska a čija se radnja zbiva u 15. stoljeću u Firenzi, za koji je proveo brojna povijesna istraživanja kako bi crteži u svakom detalju što vjernije odgovarali razdoblju renesanse. Istovremeno pokreće i internetsku platformu za erotski i queer sadržaj.

Književna manifestacija Zagreb Book Festival, ove godine s temom “Želim tvoju priču!” koja se bavi različitostima i predrasudama u književnosti, održava se od 24. do 28. svibnja u Uraniji prostoru kreacije i online, a u sedmom će izdanju ugostiti značajne domaće i strane književnike, znanstvenike i novinare.

(Hina)