Svinjokolja ili popularno kolinje u seoskim domaćinstvima nije samo rutinski posao pospremiti meso u sušnice ili u škrinje. Kolinje je i kasno-jesenski narodni običaj, koji se sve manje vidi na seoskim dvorištima. A narodna mudrost rečena u poslovici glasi “Bolje da propadne selo, nego običaj”.
U obitelji Vlade Postružina (64), umirovljenika iz Brčevca je kolinje. Iako je sin Tomislav mesar, Vlado i njegova supruga Ana sami mesare.
-Nisam ja učeni mesar. Godinama sam obavljam kolinje. Danas je svaki gospodar na selu vičan tome poslu. Godinama se gleda kak se to dela i jednom ga i sam počneš delati – kazao nma je Vlado.
Postružini su svinju hranili 6-7 mjeseci i imala je oko 120 kilograma žive vage.
Vanjski dio kolinja se obavlja, kad „malo stisne“ kad je hladnije, a drugi dio je u toploj prostoriji, najčešće u kuhinji. Tada slijedi pandlanje.
Dvije su svinjske polovice na remi, a potom slijedi svečanost obilja.
Proizvodi kolinja, odnosno čime se svinja daruje su slanina, šunka (pršut), lopatica, kare, vratina, čvarci, mast, carsko meso, kobasice ( tlačenica, krvavice, češnjovke, mesnate – za sušenje, pečenice, kulenove seke, hmeljne ), nožice, hladetina, jetrica, suhi jezik, plućica na kiselo…
U nedostatku pomagača, najčešće oni koji hrane svinje da bi imali kolinje, odvezu živu svinju u klaonicu. Dovezu kući dvije svinjske polovice pa rade kolinje kako im je volja. Važno je da se uzorak mesa odnese u Veterinarsku stanicu u Vrbovec na pregled radi trihinele. Tako ćemo biti sigurni da jedemo zdravu hranu.
Dragan Vicković/prigorski.hr