U Svetom Ivanu Zelini održan je 45. recital kajkavskog pjesništva Dragutin Domjanić.
Na recital je prijavljeno 107 autora s 395 pjesama. U Zborniku s recitala objavljeno je 105 pjesama od 80 autora. Među objavljenim radovima, vrsnih kajkavskih književnika, nalazi se pjesma vrbovečke pjesnikinje, članice Udruge „Osebunjek“ Marije Petrek pod nazivom „Gda se setim da sem priroda“.
Ista pjesma je čitana na recitalu i nagrađena nagradom sponzora recitala, poduzeća „Metal-Elektro“ d.d. Sveti Ivan Zelina.
U nastavku donosimo tekst nagrađene pjesme.
Gda se setim da sem priroda
Gda se setim da se priroda
Gda mi je teške,ne pitam nebe „zakej?“
Sednem si na zemlu i mam mi je lekše, mirneše.
Gledim travu dok raste i onda da je potrgana i pokošena.
I ja sem trava.
Vu meni šume ima koje čkome danima
i tičov ima koji se vrnu gda prestane zima.
Srce mi zna biti reka mutna od sega,
ali teče i to je pobeda.
Negda sem drevo z golim oguljenim granami,
bez listja, bez glasa, bez plana.
Ali koren vu meni zna pout i drži me
dok mislim da sem na rubu.
Vučim se od dejžđa kak se treba spustiti na zemlu,
od sounca vučim da ne pitam jeli smem svetliti.
Saki pout gda se zgubim, priroda me podseti
da nesem odvojena od nje, da sem i ja priroda.
(govor Vrbovca i okolice)
