Druženje vlasnika povijesnih postrojbi održano je kod Nade i Ivana Petraka u Vrbovečkom Pavlovcu, a potom je kolona vozila krenula prema Kučarima, gdje se nalazi dvorac Lovrečina Grad.
Dvorac se po prvi put spominje 1540. kada su ga držali Gregorijanci, hrvatska plemićka obitelj podrijetlom iz Križevačke županije čiju je propast obitelji opisao književnik August Šenoa u romanu Zlatarovo zlato (1871.). Dvorac je služio u borbi protiv Turaka. Dvorac je prvobitno bio trokrilni s valjkastim kulama na uglovima, a danas su sačuvane samo dvije kule. U 19. stoljeću obnovljen je u duhu neobaroka.
Od 1956. služio je kao samostan sestara Milosrdnica, koje su ga 1999. darovale Zajednici Cenacolo. Ovdje se gradi duh, boreći se protiv najopasnijih neprijatelja – naših slabosti. Sadašnji stanovnici dvorca su ljudi koji su bili pritisnuti problemima, najčešće ovisnostima o kockanju, klađenju, a tu su i tuga, depresija…
Sudionici ovog druženja razgledali su malo gospodarstvo i imali prezentaciju života u zajednici te poslušali dvije životne priče dvojice stanovnika zajednice.
Put ih je dalje vodio u Križevce, gdje su posjetili Križevačku eparhiju. Križevačka eparhija je biskupija Katoličke Crkve koja okuplja katolike bizantsko-slavenskog obreda na području Republike Hrvatske, Republike Bosne i Hercegovine i Republike Slovenije.
Križevačka eparhija služi se bizantskim obredom, tj. obredom grčke ili carigradske tradicije kojega su Slavenima u 9 stoljeću prenijela sveta braća Ćiril i Metod, prevevši ga na starocrkvenoslavenski jezik. Naziva se stoga i bizantsko-slavenskim obredom. U Križevačkoj eparhiji bizantski se obred služi na starocrkvenoslavenskom, hrvatskom i ukrajinskom jeziku.
Ova karavana prijateljstva posjetila je Kalnik. To je kompleks utvrda nastalih od 12. stoljeća na dalje na gori Kalniku u blizini sela Kalnika. Utvrda se prvi put spominje 1243., kada kralj Bela IV. naglašava njegovu važnost u borbi protiv Mongola (Tatari). Prema legendi, kralj se sklonio na Kalniku s pratnjom bježeći pred Tatarima.
Lokalno stanovništvo hranilo ih je šljivama pa su dobili naziv šljivari, Tatari su odustali, a kralj im je dodijelio plemićke naslove. Pod Kalnikom su Tatari doživjeli prvi poraz, tako Ivan Kukuljević Sakcinski piše: “Kod Kalnika primili su Tatari prvi neugodni pozdrav od Hrvata na hrvatskoj zemlji”.
Stara legenda o kalničkim šljivarima potaknula je Šenou da napiše djelo “Šljivari”, a Milutina Mayera da napiše svoj povijesni roman “Tatari u Hrvatskoj”. Druženje je završeno gdje je i započeto, kod obitelji Nade i Ivana Petraka, puno dojmova.
Susretu su nazočili članovi Oldtimer kluba Vrbovec, Zabok, Zagreb i Zlatnog kotača iz Zagreba.
