VIŠEMILIJUNSKA ŠTETA Ekskluzivno objavljujemo dokument kojim se dovode u pitanje prijavljene količine otpada na odlagalištu Piškornica

Odlagalište Piškornica već je godinama pod paskom medija, raznih istražitelja i inspekcija.

Jedna takva priča okončana je krajem 2017. godine kada je bivša Uprava smijenjena zbog navodnih malverzacija, ali ta priča daleko je od razrješenja, jer u pravosudnim kuloarima kruži informacija kako od toga neće biti ništa i kako će slučaj pasti zbog nedostatka dokaza.

To nas naravno ne bi čudilo jer je ta priča daleko od čiste, s obzirom da je bila isprepletena politikom i fabriciranim medijskim tvrdnjama s kojim se u to vrijeme najviše htjelo naštetiti koprivničko-križevačkom županu Darku Korenu, koji je ujedno i predsjednik Skupštine Piškornice.

U to vrijeme najmanji problem Piškornice bile su količine i spalionica, već politika koja je u ovom biznisu nanjušila zlatnu koku pa su se tu provlačile mnoge interesne skupine.

Priča nove Piškornice krenula je s novom Upravom kada je na čelo Piškornice zasjeo Mladen Ružman, provjereni politički kadar, bivši HNS-ovac i HSLS-ov kadar, a prema nekim kuloarima čovjek blizak i varaždinskom županu Radimiru Čačiću, koji je prije ove funkcije obavljao poslove sigurnosti u HEP-u s čime je prestao u travnju 2017. godine kada je smijenjen.

Početkom rujna 2018. godine na čelo tvrtke kćeri Piškornica sanacijsko odlagalište došao je Marijan Blažok, dok je Mladen Ružman koji do tada bio na čelu obje firme ostao na poziciji direktora Piškornice d.o.o.

Od tog razdoblja do danas Piškornica navodno svake godine smanjuje količine otpada, a politika na čelu s Ružmanom najavljuje kako će izgradnja novog regionalnog centra krenuti najkasnije u ožujku ove godine, a do kraja 2022. godine centar će krenuti s radom.

Vrlo brzo ta priča se pokazuje kao netočnom, jer je tek krajem veljače ove godine odobrena studija izvedivosti RCGO-a Piškornica vrijedna 76 milijuna eura gdje je gradnja pomaknuta za iduću godinu, a početak rada najavljen za 2023. godinu, iako do sada za projekt nije isplaćena niti kuna. S obzirom na korona krizu i 10-postotno sudjelovanje lokalne komponente u financiranju projekta ta je priča sve manje izgledna da se završi u roku.

Smetlarska priča koja nema kraja

Nakon što je Piškornici nakon mnogo otezanja odobrena studija izvedivosti dobili smo neslužbenu informaciju kako priča o smanjenju količina nije utemeljena na istini te kako je zbog toga načelnik Općine Koprivnički Ivancec Mario Švegović naručio geodetsko 3D snimanje iz zraka kako bi se utvrdilo pravo stanje volumena, odnosno kapaciteta četvrte plohe odlagališta na koju se za vrijeme nove Uprave odlaže otpad.

Uz geodetsko 3D snimanje, koje prema mišljenju struke može dati najtočnije rezultate, Općina je dala izraditi i elaborat postojećeg stanja odlagališta. U elaboratu se jasno vidi kako je Piškornica vrlo vjerojatno manipulirala količinama otpada, jer prema količinama koje su zaprimili kroz posljednje dvije godine i preostalom ukupnom kapacitetu četvrte plohe te onom što pokazuje elaborat postoji opravdana sumnja kako Uprava PSO-a nije govorila istinu.

No, krenimo redom.

U veljači ove godine poslali smo službeni upit PSO-u kako bi utvrdili koje su količine do sada zaprimljene na odlagalište. Direktor Marijan Blažok odgovorio nam je kako je za vrijeme bivše uprave od 2016. godine do kraja 2017. godine ukupno deponirano 176.703 tona na drugu i treću plohu.

Za vrijeme nove uprave na četvrtu plohu ukupno je deponirano 91.301 tona, a ako tome pribrojimo i količinu koja je deponirana ove godine do 31. ožujka onda ispada da je Piškornica do sada zaprimila 101.447,34 tona otpada.

– Ukupni preostali kapacitet na dan 31.12.2019. godine iznosi 129.246 tona, odnosno 169.980 m³ – kazali su nam tada iz PSO-a.

Ono što je bitno spomenuti kako je ukupan kapacitet četvrte plohe 348.000 m³, što bi prema struci i okolišnoj dozvoli koju je 10. travnja 2018. godine izdalo Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, gdje je jasno propisana gustoća odlaganja za proračun kapaciteta od 1,5t/m³, odnosno točnije 1,42t/m³, značilo da je ukupan kapacitet četvrte plohe blizu 500 tisuća tona.

S druge strane u geodetskom elaboratu kojeg je zaprimila Općina Koprivnički Ivanec piše kako je na četvrtoj plohi do sredine ožujka izmjeren volumen od 112.700 m³ otpada ili u prijevodu ako uzmemo prosjek od 1,3t/m³ koji preporučuje struka, s kojom smo se konzultirali prije pisanja ovog članka, ispada da je na četvrtoj plohi deponirano 146.510 tona ili prema okolišnoj dozvoli ta brojka prelazi 160 tisuća tona pa bi to bilo odstupanje od 45 tisuća tona smeća.

U financijskom smislu, ako se ravnamo po cjeniku iz 2019. godine to bi značilo da nedostaje preko 19 milijuna kuna, a ako gledamo cjenik iz 2020. gdje je tona 562,50 kn s PDV-om onda bi ta brojka bila još i veća.

S obzirom na velika odstupanja u travnju smo uputili drugi e-mail PSO-u kako bi nam objasnili zašto je tako velika razlika između ukupnog kapaciteta četvrte plohe, prijavljenih količina i preostalog ukupnog kapaciteta. Njihovo pojašnjenje bilo je, kako se sukladno glavnom projektu kapacitet odlagališta isključivo iskazuje u metru kubnom, dok se kapacitet u tonama izračunava pomoću koeficijenta zapreminske težine.

– Okolišna dozvola kapacitet iskazuje u tonama, dok Dozvola za gospodarenje otpadom kapacitet iskazuje u metrima kubnima i u tonama. Koeficijent koji navodite od 1,3 odnosi se inertizirani otpad za koji je moguće postići ovaj koeficijent. Koeficijent zapreminske težine za novi otpad prosječno iznosi 0,7 – naglasili su iz PSO-a.

Iako se koeficijent PSO-a kosi sa svim pravilima struke te je protivan okolišnoj dozvoli koju je izdalo Ministarstvo, gdje nedvosmisleno piše kako je novi kapacitet odlagališta 676 000 tona i kako je Piškornica 30. siječnja 2018. imala sastanak u Ministarstvu gdje je definirano sljedeće, citiramo:

„Na tom se sastanku operater očitovao, predočivši metodu proračuna koja se temelji na evidenciji odloženog otpada iz koje, u relaciji s volumenom odlagališta, proizlazi gustoća odlaganja za proračun kapaciteta od 1,5 t/m3 (zapravo 1,42 te dodatno zbog sigurnosti od mogućih odstupanja 1,5). Operater je na tom sastanku podržan od strane ovlaštenika (IPZ) koji nalazi i primjere iz prakse koji opravdavaju tu primjenjenu gustoću od strane operatera. Temeljem provedenog razmatranja nalazi se da kapacitet odlagališta treba povezati s činjenicom da ukupni kapacitet određuje onaj koji odlagalište može primiti tijekom svog aktivnog trajanja te se moraju uzeti u obzir i procesi koji se kroz godine događaju na odlagalištu uključujući razgradnju, kompaktiranje i slijeganje otpada.“

što znači da ako unesemo novi koeficijent od 0,7, kako tvrdi Uprava PSO-a, i usporedimo službeno prijavljene količine do 31. ožujka i volumen koji se navodi u Općinskom geodetskom elaboratu ispada da imamo odstupanje od preko 20.000 m³ otpada, što jasno ukazuje kako je koeficijent prema kojem se PSO ravna netočan i kako se vjerojatno manipulira količinama.

Isto tako bitno je spomenuti kako je površina četvrte plohe površinski tri puta veća od treće plohe pa faktički nikako nije moguće da je preostali kapacitet odlagališta tako mali, a u službenim izvještajima se navodi kako se svake godine smanjuju količine smeća.

Isto tako izjava Marijana Blažoka kako je preostali kapacitet četvrte plohe s krajem prošle godine bio oko 129 tisuća tona, a koeficijent zapreminske težine za novi otpad prosječno iznosi 0,7, isto je upitna, jer je na koprivničkom portalu Drava.info krajem 2017. godine Piškorničin viši stručni suradnik za zaštitu okoliša Nikola Martinaga tvrdio kako prema glavnom projektu iz 2004. godine četvrta kazeta ima kapacitet oko 300.000 m³ ili oko 500 tisuća tona, ali da je dozvola trenutno na 419.500 tona, što dokazuje kako objašnjenje kojeg nam je dostavila Uprava PSO-a nije istinito, a u najmanju ruku sumnjivo, ponajviše onaj dio kako se volumen nekog odlagališta može računati s koeficijentom od 0,7.

Kako bi dodatno provjerili ove tvrdnje, pronašli smo i službeno izvješće o izvršenju Programa gradnje građevina za gospodarenje komunalnim otpadom Grada Čakovca za 2019. koji je vezan za odlagalište Totovec i RCGO Piškornicu, s obzirom da je Međimurska županija jedan od osnivača i suvlasnika Piškornice d.o.o. U tom dokumentu se navodi kako je prosječni koeficijent za utvrđivanje kapaciteta odlagališta zapreminska masa ugrađenog otpada od 1,4t/m³, što samo potvrđuje kako model kojim se koristi PSO pri izračunu kapaciteta nije točan.

Za kraj smo nazvali bivšeg voditelja projekta Županijskog centra za gospodarenje otpadom Mariščina i jednog od njihovih glavnih tehnologa Borisa Banića koji nam je pojasnio proces kako se dobiva volumen, odnosno kapacitet nekog odlagališta.

– Nakon što se odloži netretirani komunalni otpad čija je specifična težina do 450 kg/m³ uz koeficijent zbijanja do 1000kg/m³, znači da je kapacitet prijema 1000 kg/m³ ili 450 kg/m3 jednako 2,22 puta u tonaži, dodatnih 30 posto smanjenja volumena nakon otplinjavanja donosi nam ukupno povećanje od 1300 kg/m³ – naglasio je Banić te nam laičkim rječnikom pojasnio da se nakon razgradnje otpada, tijekom koje plinovi izađu van, dobije još dodatnih 300 kilograma, što znači da na ranijih 1000 kilograma u jednom metru kubnom, dobije se volumenski 300 kilograma više ili koeficijent od 1,3.

Nakon svih tih informacija, ali i u skladu s Okolišnom dozvolom Ministarstva, jasno je da postoje dvije mogućnosti koje bi mogle objasniti ovakvo odstupanje u količinama koje je pokazao geodetski elaborat – ili je sadašnja Uprava manipulirala količinama kako bi prikrila stvarne količine otpada ili se navedeni otpad zbog nestručnosti dovoljno ne kompaktira pa se smanjila zbijenost otpada za duplo s čime se uništio potencijal četvrte plohe, što se lako može usporediti sa odlagalištima u Totovcu i Rijeci, ali i nekim drugim odlagalištima u Europi.

Nije bitno radi li se o prikrivanju stvarnog kapaciteta ili nesavjesnom poslovanju jer je ovdje riječ o potencijalnoj višemilijunskoj šteti za koju bi netko trebao odgovarati. U ovom slučaju najveća odgovornost leži na direktoru PSO-a Marijanu Blažoku, ali i direktoru Piškornice Mladenu Ružmanu koji bi trebao kontrolirati cijeli ovaj projekt, posebice ukoliko postoje indicije na određena kaznena djela. Uz nadležne institucije i inspekcije koje će zasigurno u ovom slučaju morati pokrenuti istragu, kao i dodatno vještačenje, odgovornost je i na osnivačima, odnosno četiri županije koje će morati utvrditi kakvo je pravo stanje stvari ukoliko ne žele ostati bez još jednog infrastrukturnog projekta.

Dokument koji nije smio izaći u javnost

Za cijeli ovaj slučaj bitno je pojasniti što se u pozadini dešavalo prije nego što je Općina Koprivnički Ivanec, zbog sumnji u prijavljene količine, napravila 3D geodetsko snimanje iz zraka. Iz pouzdanih izvora bliskih Općini, doznajemo kako je prvotno snimanje trebala napraviti geodetska firma iz Čakovca, ali je zbog cijele situacije odustala od snimanja, odnosno čekali su suglasnost PSO-a koje je odbilo izdati suglasnost, iako je općina koja je ujedno i 10-postotni vlasnik Piškornice d.o.o. i sve njene imovine, dala suglasnost.

Nakon toga Općina se obratila drugoj tvrtki u Zagrebu koja je prihvatila posao te je pri Državnoj geodetskoj upravi ishodila sve dozvole i napravila snimanje ne ulazeći na zemljište Piškornice.

Prema riječima svjedoka, zaposlenici Piškornice su pokušali zaustaviti snimanje, ali u tome nisu uspjeli jer je geodetska tvrtka imala sve potrebne dozvole za snimanje. Nakon toga, kako neslužbeno doznajemo, Piškornica je radila pritisak na ovlaštenu geodetsku firmu da ne preda snimke Općini.

Kada im to nije uspjelo, naš sugovornik tvrdi, kako je krajnji pritisak na Državnu geodetsku upravu napravio jedan od župana (prema našim izvorima ne radi se o Koprivničko-križevačkoj županiji, op.a.), čija je županija jedan od osnivača Piškornice te kako je nakon toga u ekspresnom roku Državna geodetska uprava uskratila dozvolu, s obrazloženjem kako je snimanje ciljano.

A prema njihovim internim uredbama ne može se izdati odobrenje za uporabu zračnih snimaka bez suglasnosti vlasnika.

Na naša pitanja kako komentiraju tvrdnje da je ova odluka, prema dosadašnjoj praksi neuobičajna, a neki pravni eksperti tvrde i protivna Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te Zakonu o komunalnom gospodarstvu, iz DGU-a nisu odgovorili.

Isto tako nisu nam rekli kojem su gradu ili općini do sada uskratili dozvolu te na temelju kojeg zakona se može jednoj jedinici lokalne samouprave uskratiti snimanje na njihovom području. 

Uz to, na izravno pitanje je li bilo pritisaka od strane suvlasnika, konkretno jednog župana, iz DGU nisu htjeli komentirati, ali nam tu tvrdnju nisu ni demantirali.

M. Mirković/prigorski.hr