Zbog brojnih kulturnih posebnosti Kamene Gorice nedaleko Novoga Marofa, Gradska knjižnica i čitaonica iz Novog Marofa pod vodstvom ravnateljice Lidije Zečević organizirala je manifestaciju pod nazivom Vilinsko igrišće kod zvonika.

Manifestacija je po šesti puta održana, a tijekom godina održavanja Igrišča u organizaciju se uz spomenutu knjižnicu uključila šira zajednica. Idejni začetnik čitave manifestacije je etnolog Tibor Martan.

Podsjetimo: Zvonik – kapela u Kamenoj Gorici ostatak je kasnosredjevjekovne utvrde koja je bila u obrambenom sustavu (Grebengrad, Kamena Gorica, Paka, Čanjevo, Kalnik) u vrijeme prodora Tatara. Unutar zvonika danas je uređen prostor za liturgiju s nišom Gospe Lurdske te slikama Srca Isusova i Krštenja Isusova na rijeci Jordanu.

Na zvoniku je vrlo lijepo i staro zvono teško 279 kilograma. Zvono je lijevano u Zagrebu 1811. godine. Zvono je najvjerojatnije salio poznati zagrebački zvonoljevac Antun Schifferer. Na srednjem dijelu zvona nalaze se četiri reljefa: Raspeće, Sveta Obitelj, okrunjeni lik Blažene Djevice Marije sa djetetom Isusom u naručju čija je glava također okrunjena te lik sv. Florijana u vojničkoj odori. U ruci sv. Florijan drži krčag vode i spašava grad od požara.

Zvono svakodnevno poziva stanovnike Kamene Gorice i okolnih sela u jutarnjim i večernjim satima na molitvu. Dužnost zvonara duži je niz godina vrijedno i predano obavlja Slava Pupek. Prije nje dužnost zvonara obnašao je njen suprug Franjo. Prije Franje to su činili njegov otac Juraj i djed Miško. Gospođa Slava redovito je pokretala zvono i u obranu od olujnih oblaka kako tuča ne bi uništila usjeve na poljima i urod u vinogradima.

Zvono je nekada oglašavalo pojavu požara i time pozivalo mještane na pružanje pomoći. Najviše mještana dolazilo je nekada u zvonik uvečer uoči blagdana Svetog Ivana Krstitelja. Tada je zvono zvonilo neprekidno od prvog sumraka pa sve do ponoći. Nekoliko dana prije samog blagdana zvonar bi obilazio selo i prikupljao jaja. Ona su bila njegova plaća za trud koji je trebao uložiti u neprekidno zvonjenje u čast svetog Ivana Krstitelja, zaštitnika od vremenskih nepogoda.

Uz Kamenu Goricu i okolna mjesta vežu se i vjerovanja u mitska bića posebice u vile. Vile su susretale  djevojke iz Kamene Gorice kada bi izgonile svinje na ispašu u okolicu Petračeve pećine. Vile bi često puta iz krda svinja izabrale jednu svinju te bi je zvale k sebi i hranile. Svinja bi ubrzo sve više vremena provodila s vilama pa bi se naposljetku i prestala vraćati krdu i kući. Ne zna se zašto su vile napustile Petračevu pećinu, ali kadu su ljudi po njihovom odlasku ušli u spilju, pronašli su njihovo zemljano posuđe i otvoreno ognjište, komin.

Kamenu Goricu posjetio je tijekom svog istraživačkoga rada i poznati etnomuzikolog Vinko Žganec. U Kamenoj Gorici boravio je 10. studenog 1947. godine i tada je zapisao notni zapis s tekstom narodne pjesme Liepa naša mala Mara. Pjesmu mu je tada pjevala Marija Krklec r. 1881. godine.

Ove godine na Igrišću će nastupilia Dramska družina Ozana iz Visokog, a članovi Dramske družine „Videki“ upoznali su posjetitelje s mitskim bićima poput Palčeka i babe Jage. Nada Starčević Lopac govorila je o vilinskom bilju i cvjetnim mirisima, a pjesnikinja Katarina Zadrija iz Vrbovca kazivala je stihove na kajkavštini.

Dragan Vicković/prigorski.hr