U Hrvatskom šumarskom društvu na Mažuranićevom trgu u Zagrebu jučer je upriličena proslava rođendana jednog od njihovih najdugovječnijih članova, gospodina Vladimira Rajkovića. Rođen 6. rujna 1924. godine u Vinkovcima, Rajković je svoj dug život posvetio šumarstvu, sportu i društvenom angažmanu.
Osnovnu školu i realnu gimnaziju završio je u rodnim Vinkovcima, a maturirao je 1947. godine. Diplomirao je na Šumarskom odjelu Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 14. studenoga 1964. godine. Svoj radni vijek proveo je na različitim mjestima, među kojima su Bihać i Nova Gradiška, gdje je radio u kotarskim odborima za šumarstvo. Djelovao je i u Institutu za drvo u Zagrebu, a dio radnog staža proveo je u Ljubljani, specijalizirajući se za primjenu elektronske obrade drva.
Vlado je više od 70 godina prisutan i u hrvatskom vaterpolu. Nakon bogate igračke karijere bio je i trener u Primorju i član stručnih komisija, a od 1965. do 1995. obnašao je dužnost opunomoćenika na prvoligaškim utakmicama.
Kao najstariji član Hrvatske seljačke stranke još od 1940. godine, preživio je i Križni put. Rajković je na svečanosti podijelio svoja sjećanja na ta turbulentna vremena, prisjećajući se odlaska na domobransku vojnu akademiju na preporuku vođe HSS-a Vladka Mačeka.
Prisjetio se svog bogatog života, uz pokoji humorističan komentar o tajni svoje dugovječnosti:
“Volim popiti čašicu rakije, ali nakon druge stajem. Umjeren sam u hrani, za mene brine jedna žena, a kada zatreba uskoče sin i snaha.”
Prošla je i stota godina, ali Vladimir Rajković ostaje vedar, bistar i zahvalan svim članovima Šumarskog društva, koje smatra svojom drugom obitelji. Na proslavi njegovog rođendana okupili su se kolege i prijatelji koji su donijeli darove i tortu.