Umirovljenica Vesna Meaški (62) iz Garešnice živi u dvije prostorije koje su pune vlage. Vodu crpi iz bunara, drva kupuje metar po metar, a nuždu obavlja u poljskom WC-u

Uzrujana, prestrašena i uznemirena dočekala nas je na ulazu u prostrano dvorište u Garešnici. Već se s ceste vidjelo da se kuća doslovce raspada. Dio krovišta i šupe koji se urušio u noći na petak ozbiljno je ugrozio Vesninu egzistenciju. Iz straha da joj se ostatak kuće, stare osamdesetak godina, ne uruši, nekako je uspjela iznijeti dio građevinskog materijala. Otkad joj je prije 24 godine preminuo suprug, živi sama u dvije prostorije – kuhinji, u kojoj ima svjetlo, i sobi koja je bez rasvjete. Priznaje nam da se ne usudi ići spavati u kuću jer bi je za jačeg vjetra krov i zidovi mogli poklopiti, pišu 24sata.hr

– Živim skromno od 350 eura obiteljske mirovine i nikad ni od koga nisam ništa tražila, ali sad sam prisiljena dobre i samilosne ljude moliti za pomoć. S mirovinom nekako spajam mjesec za mjesecom. Bojim se da bez pomoći dobrih ljudi ne mogu ništa popraviti – kaže očajna žena lomeći ruke.

Kućicu je kupila sa suprugom i uređivali su je kako su mogli. Malo po malo. No Vesna je posljednja dva desetljeća sama, bez supruga. Kako idu godine, tako i njezin dom postaje sve trošniji i doista živi u teškim uvjetima. U kući se osjeti miris vlage, stropovi su niski, prijeteći i nestabilni. Kuća ima samo dvije prostorije. Čak nema ni kupaonicu, pa nuždu obavlja na poljskom WC-u, a vodu crpi iz bunara koji je pokraj kuće. Vesna nas uvjerava kako je skromna i da se može sama brinuti o sebi. Da bi nam to i dokazala, vodi nas kroz prostrano i uredno dvorište i pokazuje vrt koji obrađuje i bez kojeg bi joj bilo mnogo teže.

– Ogrjev za zimu kupujem od dobrih ljudi koji mi izlaze u susret i prodaju mi metar po metar. Grijati se moram, a ta mi peć ujedno služi i kao štednjak na kojem pripremam hranu. Živim bez TV prijemnika i radija. Vodu za osobnu higijenu i pranje rublja grijem na peći, ali mi najteže pada činjenica da nemam tekuću vodu ni kupaonicu, što mi je velika želja. Kad bi se popravilo krovište, dovela voda i uredila kupaonica, mislim da bih živjela ko u raju jer sam dovoljno snažna da brinem o sebi – govori nam Vesna.

Svi koji žele pomoći umirovljenici Vesni da napokon dobije ono osnovno – tekuću vodu i kupaonicu, mogu se javiti na broj mobitela 098 190 25 13.