Veterinarske postaje prestat će sakupljati strvine ako država ne promijeni pravilnik, koji je isti od 2013. Tako bi se ukratko moglo opisati stanje među veterinarskim organizacijama u Hrvatskoj, njih 27, koje rade kao podugovaratelji tvrtke Agroproteinka, koja ima koncesiju na razini Hrvatske za adekvatno zbrinjavanje strvina.
Ako veterinarske postaje prestanu odvoziti uginulu stoku, pojedina seoska gospodarstva suočit će se s ozbiljnim problemom, koji bi se mogao odraziti i na zdravlje ljudi. O svemu su 24sata.hr razgovarala s Ivanom Zemljakom, direktorom Veterinarske stanice Križevci.
– Dio mojih kolega već je odustao od ovog posla, desetak veterinarskih stanica više to ne radi. Neisplativo je. Mi radimo tako što smo podugovaratelji Agroproteinke. To znači da nas je Agroproteinka potpuno uključila u svoj sustav i da na nas računa kao i na svoja vozila i vozače. Svi imamo sustav za praćenje, računala, pisače i svu drugu potrebnu opremu u vozilima. Narudžbe za sakupljanje strvina koje u Agroproteinku dođu iz pozivnog centra ona podijeli s nama na unaprijed dogovoren način. Svi imamo definiranu zonu, čiju osnovu uglavnom čini naše epizootiološko područje. Tako se strvine najbrže i najučinkovitije sakupljaju.
Naša su vozila manja, pa brže mogu doći i na najzahtjevnija područja. Agroproteinka nam za taj posao plaća naknadu, koja je propisana Pravilnikom. Naknade nisu podizali više od 12 godina, po kilogramu dobivamo 0,1858 eura. Nekad, primjerice, idemo samo po jedno prase koje ima deset kilograma, a vozimo se 15 kilometara da bismo zaradili 1,85 eura – govori Ivan Zemljak, koji je također na korak od toga da odustane.
Naime, ima dva vozila, koja su posebno prilagođena za ovaj posao i koja udovoljavaju svim propisima, te zaposleno dvoje radnika koje treba platiti. Kaže da njih 27 podugovaratelja godišnje sakupi i preveze u Agroproteinku više od 6000 tona uginulih životinja od ukupno 16.000 tona, koliko godišnje dođe na preradu u Agroproteinku. To je više od 40 posto.
– Mi smo tu da se posao lakše odradi. Od 2013. godine sve cijene otišle su gore. Ovo je neugledan i nimalo ugodan posao. Teško je pronaći ljude koji su spremni obavljati ga po ovakvim cijenama. Veoma sam tužan što svojim dečkima ne mogu dignuti plaće jer se naknada nije podignula. Kad plaćama pribrojim troškove amortizacije i održavanja vozila, goriva, cestarina…, već dugo radimo s gubitkom – kaže Zemljak te dodaje kako ispada da zadnjih godina rade samo za javno dobro.
– Ako se nešto ne promijeni, morat ćemo i mi izaći iz ovog posla – navodi Zemljak i upozorava da bi posljedice, kad bi sve veterinarske postaje prestale sakupljati strvine, bile katastrofalne za sve.
Agroproteinka ne bi uspjela na vrijeme sakupiti sve strvine, koje bi ljudi vjerojatno opet počeli zakapati i nepropisno odlagati u okoliš. Vratili bismo se nekoliko desetljeća unazad, a da ne govorimo o opasnosti za zdravlje svih nas.
– Potencijalno bi se širile zarazne bolesti i postojala bi realna opasnost od zaraze na razini države. Danas, kad smo stalno izloženi raznim bolestima kao što su afrička svinjska kuga, bedrenica, influenca ptica, tuberkuloza, bruceloza, bolesti plavog jezika…, takvu bi situaciju trebalo izbjeći.
Što se tiče pregovora s Ministarstvom poljoprivrede, očekuje se da novi pravilnik donesu do kraja godine, a naknadu za sakupljanje trebalo bi podignuti na 0,30 eura po kilogramu.
– Tad bih mogao i dignuti plaće svojim radnicima te bismo ostali u ovom poslu – zaključuje Zemljak.