Veronika Drljačić nametnula se kao zaštitno lice hrvatskog ženskog sprinta tijekom posljednje tri godine, piše portal Hrvatska atletika.

Mlada Križevčanka iz godine u godinu značajno napreduje, a u tom procesu postala je dominantna na domaćoj sceni te je u raznim dobnim konkurencijama prikupila ogromnu hrpu medalja na državnim natjecanjima, velikom većinom zlatnih. Pa je pitamo – može li ih uopće pobrojati?

“Zapravo, prestala sam ih brojati, stvarno ih je previše ha-ha. Bile su sve na zidu doma, ali u jednom trenutku sam ih morala pospremiti u kutiju. Trebala bih uzeti vremena jedan dan i sve ih pobrojiti, sigurno ih je stotinjak.”

Izrazito je uspješna i na 200 i na 400 metara; sedma je na vječnim ljestvicama u obje discipline s vremenima 23.82 i 53.37. Ipak, te dvije vrste sprinta uvelike se razlikuju. Što joj je draže trčati?

“Iako mi je glavna disciplina 400 metara, draže mi je trčati 200-tku jer je istrčim s lakoćom, dok na 400 umirem ha-ha-ha. No, i dalje se želim nadmetati u obje discipline i srušiti državni rekord, to mi sada cilj.”

I dok je na 400-tci Drljačić nedodirljiva na domaćoj sceni, ove sezone na 200-tci se “najavila” 16-godišnja Lara Jurčić, koja je došla strašno blizu probijanja granice od 24 sekunde te će dogodine zasigurno pokušati prekinuti Verinu dominaciju. Kako gleda na mlađu konkurenticu u usponu?

“Iskreno, uvijek bolje trčim kada se na stazi nađem tijelo uz tijelo s nekim. Tako da se nadam da će ona dogodine biti još brža zato da možemo pogurati jedna drugu do maksimuma.”

Da bi dosegla razinu na kojoj se danas nalazi, bio je potreban ustrajan i temeljit rad u raznim trenažnim segmentima. Koji su joj treninzi najdraži, a koji najteži?

“Najdraže mi je kad radimo kraće sprinteve, a najgore su mi 500-tke.”

Protekla sezona bila je vrlo uspješna sa znatnim popravkom osobnog rekorda na 400 metara, ali ujedno i posljednja u kojoj je nastupala za AK Križevce. Naime, njezin dugogodišnji trener Drago Palčić ubrzo odlazi u mirovinu, a Veronika već neko vrijeme zbog studija živi u Zagrebu, stoga je donijela odluku o prelasku u AK Dinamo-Zrinjevac kod trenera Damjana Sedića. Ta promjena mogla bi iziskivati stanovito vrijeme za prilagodbu, no Vera je optimist u vezi skorašnjih izazova.

“U dvoranskoj sezoni čeka me mlađeseniorsko Mediteransko prvenstvo u Valenciji, a nadam se i plasmanu na seniorsko Europsko dvoransko prvenstvu u Istanbulu. Što se tiče sljedeće sezone na otvorenom, fokus će biti na mlađeseniorskom Europskom prvenstvu u finskom Espoou.”

Ove jeseni upisala je treću godinu na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, a smještena je u studentskom domu. Sve to čini prilično izazovno okruženje za mladu sportašicu – mnogi vrhunski talenti su nakon velikih uspjeha u tinejdžerskim godinama popustili pod izazovima, ali i čarima studentskog života. Kako se Veronika nosi s njima?

“Što se tiče studija, tu nema nikakvih problema, sve ispite rješavam u roku. Isto vrijedi i za društveni aspekt. Istina, odem s ekipom na piće, ali nije da izlazim u klubove i da se vratim doma u jutarnjim satima, ipak imam svaki dan treninge. Tako da me zasad nisu povukli.”

I za kraj, što ima za poručiti svojim pratiteljima i svim ljubiteljima hrvatske atletike?

“Želim im poručiti da se bave atletikom i općenito sportom. Prvenstveno zbog svog zdravlja, ali i zbog brojnih poznanstava koje će steći, kao i putovanja”, zaključila je razgovor najbolja hrvatska sprinterica.