Prva digitalna akademija za osnovnoškolce sredinom listopada počet će s radom u desetak zagrebačkih osnovnih škola pod okriljem Visokog i Otvorenog učilišta Algebra koje ju je pokrenulo s ciljem usvajanja digitalnih znanja i vještina od što ranije dobi i za što bilježe veliko zanimanje i roditelja i škola, doznaje se iz Algebre.

“Kroz programe akademije osnovnoškolcima se pruža mogućnost obrazovanja u vrhunskom modernom okruženju te razvoj kreativnosti i kako sami nešto mogu napraviti uz pomoć različitih digitalnih tehnologija bez kojih već danas ne možete raditi gotovo ništa, a u budućnosti, već za desetak godina, negdje i manje, to će prema svim predviđanjima postati osnovna podloga za praktički sva zanimanja”, ističe za Hinu voditeljica te Algebrine akademije Maja Brkljačić.

Program akademije odvijat će se kao izvannastavna aktivnost za polaznike svih razreda osnovne škole, od prvog do osmog, u grupama od po najviše petnaestero djece, dva sata tjedno, za što roditelji trebaju izdvojiti 300 kuna mjesečno.

“Cijenu smo formirali u dogovoru sa školama i temeljem sličnih cijena ostalih izvan nastavnih aktivnosti, a školama koje se uključe Algebra će kompletno informatički opremiti jednu učionicu, provesti edukaciju učitelja/nastavnika te za deset škola imati i deset mentora/trenera iz Algebre. Financijski je to model koji se treba sam isplatiti s obzirom na plaćanje aktivnosti, a vidjet ćemo koliko ćemo se moći širiti i u druge škole i izvan Zagreba”, kaže Brkljačić.

Od objektnog do ozbiljnog programiranja važna logika

Prvoškolci kreću s programima minimalnog ili tzv. objektnog programiranja, sa slikama, pri čemu nisu bitne čitalačke vještine, mada ih djeca u toj dobi u većini imaju, što praktično znači da će primjerice učiti kako napraviti digitalnu slikovnicu, nacrtati neki lik, ‘ubaciti’ ga u aplikaciju da hoda, oživi i slično, dok će oni u višim razredima naučiti sami isprogramirati svoju igricu, uvođenje likova u virtualni svijet i drugo.

Nakon što primjerice naprave neku igricu naučit će kako ju ‘uploadati’ na Google play ili sličnu platformu, kako bi ju onda svi njihovi prijatelji, rodbina i drugi mogli ‘skinuti’ i igrati se, što pridonosi i jačanju samopouzdanja i daljoj motivaciji za takve aktivnosti.

“U svemu nije bitno da djeca odmah nauče programiranje nego da vide i nauče logiku kako to uopće funkcionira i da onda poslije, kada budu imali više godina i išli u srednju školu i na fakultet znaju kako koristiti programski jezik koji je zapravo samo alat, dok je najteži dio shvatiti upravo logiku kako s njim raditi, jer je logika programiranja ista bilo da se to radi s djecom ili kod ozbiljnih programa”, naglašava Brkljačić dodajući da će usvajanjem tih vještina djeca moći nešto stvarati, a ne samo da satima, kako je danas često kod djece i mladih, igraju neke tuđe igrice, čime zapravo užasno puno vremena provode nekreativno.

Vrijednost programa je još i u tome što polaznici nakon što osmisle i izrade svoje rješenje isto prezentiraju svima u grupi, čime jačaju i komunikacijske i govorne vještine, poticat će se timski rad, te učiti i engleski jezik s obzirom da su ‘naredbe’ ili osnovne ‘komande’ u programiranju na tom jeziku i ne prevode se.

Veliki poticaj od roditelja

“Veliki poticaj za pokretanje akademije bili su brojni pozivi roditelja Algebri ovog ljeta nakon svega što se događalo oko kurikularne reforme s pitanjima imamo li programe za djecu. No, ovo nije naš odgovor na zaustavljanje te reforme, nego s obzirom da zanimanja ima ne želimo čekati nego vidjeti što možemo odmah napraviti za usvajanje digitalnih vještina i znanja. Motiv nam je bio i sve veća digitalizacija svijeta oko nas, zbog čega je sasvim sigurno, i u to nitko ni ne sumnja, da će za 20-ak godina, kada sadašnji prvoškolci stignu na tržište rada, nestati i do 80 posto sadašnjih radnih mjesta. Iako se ne može točno znati koja će mjesta postojati, sigurno se zna da će to biti takva radna mjesta koja će izravno biti ovisna o digitalnoj tehnologiji”, iznosi Brkljčić.

U stvaranju plana i programa rada akademije osim Algebrinih stručnjaka sudjelovali su i nastavnici i profesori koji imaju iskustva u radu u osnovnim školama, poput Lidije Kralj i Tonija Miluna.

“Do kraja rujna primamo prijave za polaznike, nakon čega ćemo točno znati kakva je struktura i njihov broj. Zanimanje je jako veliko, dosta nas roditelja i škola zovu i izvan Zagreba pitajući kada ćemo doći kod njih. Za sada smo u suradnji sa deset zagrebačkih osnovnih škola pri čemu smo vodili računa da su i dobro lokacijski ‘položene’, odnosno da pokrivaju veći dio Zagreba i da se u programe u tim školama mogu lako uključiti i djeca iz drugih najbližih kvartova i škola”, kaže Brkljačić objasnivši da su škole birali na različite načine, odnosno jesu li već sudjelovale u nekim STEM aktivnostima, imaju li želju i jesu li uopće zainteresirane da se kod njih tako nešto provodi, ili su u CarNETovoj eŠkoli.

Brkljačić naglašava i da taj program nije konkurencija ni školi ni programima informatike, jer se radi o sasvim drugačijem gradivu i načinu rada koji i nije predviđen za redovnu nastavu.

(Hina)

fah