U povodu odlaska u mirovinu Meho Smajlović (jedan i jedini) pozvao je na feštu radnike sva tri vrbovečka poduzeća: Komunalca, Plina i Vodoopskrbe i odvodnje i čitav Gradec.
Meho je obećao puno tople hrane, hladne cuge, odlične muzikaše, a svi znamo da njemu možemo vjerovati i da to stvarno bude tako. To je sadržaj plakata koji se nalazi na vratima radionice u Komunalcu.
Meho-Mehmed Smajlović (60), radnik „ Plina“ iz Vrbovca nakon 37 godina rada u Komunalcu-Vrbovec, odlazi u mirovinu. To je bio povod za intervju s Mehom za „prigorski. hr“.
Meho je rođen u Biberovom Polju (općina Gradačac) u Bosni i Hercegovini, u obitelji u kojoj je bilo sedmero djece ( četiri sestre i tri brata).
Kako ste došli u Gradec?
Bio sam radnik „Industrogradnje „ iz Zagreba. To je poduzeće gradilo za Mesnu industriju PIK-a Vrbovec Svinjogojsku farmu u Gradecu. Bilo je to 1979. godine. Tako sam ostao u Gradecu. Zaposlio sam se kao strojar u „Komunalcu“ 1981. godine. Oženio sam se s Jasnom Poslončec koja je također iz velike obitelji. Njih je bilo 16 djece. Imamo sina Adu (34) Tu sam se skućio i živim.
Kako je bilo raditi u Komunalcu?
Bilo je dobro svih 37. godina koliko sam proveo radeći. Mi radnici radimo. Nama je najvažnije dobiti plaću za svoj rad. Plaća je u Komunalcu uvijek bila sigurna i što je najvažnije bila je na vrijeme. U mom radnom vijeku promijenilo se desetak direktora poduzeća, a mijenjalo se i ime poduzeća. Sad sam posljednjih 10 godina u „Plinu“.
Na kojem ste radom mjestu radili?
Radio sam na radnom mjestu strojara. Radim na rovokopaču – čija je vrijednost 100.000 eura. Radio sam u radnom vijeku na dva nova i dva polovna stroja. Nekad se radilo i u dvije smjene. Sad je lakše, jer postoje i privatni rovokopači.
Bili ste nogometaš i sportski radnik Gradeca?
Igrao sam od 1979. za NK „Slobodu“, poslije sam bio i trener. Sada ponovo treniram prvu momčad. Godine 2016. dobio sam nagradu za životno djelu koju mi je dodijelila općina Gradec. Gradec je sportska sredina.
Meho je uspostavio i sportsku suradnju Gradeca i svog rodnog Biberova Polja.
Na kraju o fešti koju pripreme Meho kaže: Pa pozvao sam sve. Kako mogu nekog pozvati, a drugog ne. Za sve dobronamjerne ljude ima mjesta na Mehinoj fešti. Mehino je veliko srce u kojega stanu svi njegovi pajdaši”.
Dragan Vicković/prigorski.hr