Poznati križevački kineziolog, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u Gimnaziji „Ivana Zakmardija Dijankovečkoga“, Ante Tomas odlazi u zasluženu mirovinu
40 godina i 7 mjeseci u Križevcima
Ante Tomas ostavio je duboki trag u Križevcima, u križevačkom sportu, poglavito košarci, kao i križevačkoj gimnaziji. 31. kolovoza bit će mu posljednji radni dan u školi, u gimnaziji gdje je proveo cijeli radni vijek.
Video intervju 1. dio
„Isti kabinet, ista dvorana, cijeli radni vijek koji završava u ponedjeljak, 31. kolovoza“ – prisjeća se Ante Tomas.
„Rođen sam u zapadnoj Hercegovini, u Drinovcima, općina Grude, rodnom selu poznatog pjesnika Antuna Branka Šimića. U Drinovcima sam završio osnovnu školu, srednju školu u Vinkovcima, fakultet u Zagrebu, vojsku odslužio u Bijeljini.“- veli Tomas.
Prema Križevcima ga je „usmjerio“ prof. dr. Dragan Milanović, nekadašnji dekan Kineziološkog fakulteta koji je svojedobno bio trener i igrač u križevačkom košarkaškom klubu Čelik, a jednom je proglašen i najboljim sportašem Križevaca.
„Upoznali smo se na studiju. On je bio asistent, a ja mladi student. Igrom slučaja smo se povezali i ostali smo cijelo vrijeme dobri do dan danas. 5. siječnja 1980. godine izašao sam iz vojske. Došao sam u Zagreb da u Zagrebu radim. Kako će Hercegovac koji dođe u Zagreb, otići dalje od Zagreba. Voliš čovjeka i taj dinamični život.
Pokušao sam preko kolege Milanovića naći posao, a on mi je rekao. Ante, smiri se. Potražit ćemo negdje. U tom trenutku kolega, mlađi student, donese „Vjesnik“ u kojem je objavljen natječaj za posao u Križevcima i Đurđevcu. U Đurđevcu je bio osiguran i stan. Došao sam, ipak, u Križevce na pola godine s nakanom da se vratim prema Zagrebu. Upoznao sam današnju suprugu Miru i od tada se iz Križevaca ne mičem nigdje.“-prisjetio se Ante Tomas svog dolaska u Križevce, a i nekih anegdota.
„Kolega Milanović mi je nacrtao kako ću od željezničkog kolodvora do tadašnjeg Centra za usmjereno obrazovanje (Gimnazija). Došao sam do „Bukvićevog“ igrališta (sportsko-rekreacijsko središte). Pitam jedne, pitam druge. Jedni me upućuju prema školi „Bratstvo-jedinstvo“ (OŠ Ljudevita Modeca), a drugi prema Centru za usmjereno obrazovanje. Onda mi je jedan čovjek pokazao gdje se trebam javiti. Išli smo poprijeko, preko ledine, bio je i visoki snijeg, preko terena gdje je sada velika sportska dvorana. Tim sam istim putem išao na posao više od sedam dana po blatu, dok nisam spoznao da učenici u školu dolaze drugim po utabanoj stazi.“-našalio se Tomas.
Prisjetio se i prve profesorske plaće i gemišta
„1. ožujka 1980. godine dobio sam prvu plaću, iznosila je 820 tisuća tadašnjih dinara. Pokojni Seljanec, kojeg sam zamijenio, rekao je da „idemo to zaliti“. Nisam znao što to znači. Veli, popit ćemo u „Janjetu“ (bivša križevačka gostionica). Bio je u društvu i pokojni Ilotić (nekadašnji košarkaš) i još jedan gimnastičar (ne mogu se sjetiti imena).
Moram popiti gemišt, a mislio sam uzeti sok. Oni su pili rundu za rundom, a ja sam iza leđa, da ne primijete, prolijevao gemišt. Tu sam priču izgovorio nakon puno godina. Alkohol i ja, dva su svijeta različita.“-dodao je Ante Tomas.
Dolaskom u Križevce uključio se i u rad sportskih klubova. Bio je prvo u Košarkaškom klubu Čelik, ali tadašnjem vodstvu nije „pasao“. Bio je i u rukometu, a od 1992. godine u KK Radnik. Njegovi sinovi Ivan, Marko i Luka vrsni su košarkaši o kojima smo puno pisali. Ivan je sada trener u Zaboku, ondje igra i Luka, a olimpijac Marko odnedavno igra ponovno u turskom Gaziantepu.
Križevačka košarkaška obitelj Tomas jedna je od perjanica sporta u gradu svetog Marka Križevčanina. Ante Tomas, ugledni sportski djelatnik i kineziolog. Odlazi u mirovinu, ali neće se umiroviti u sportu. Bit će i dalje u svom KK Radnik u kojem je od 1992. godine, kao trener i koordinator rada.
Pogledajte drugi dio razgovora
Maurizio Novosel