Hrvatska produkcija nagrađivane broadwayske komedije Christophera Duranga “Vanja i Sonja i Maša i Picko”, premijerno postavljena u utorak u zagrebačkom Gradskom kazalištu Komediji u režiji Nine Kleflin, predstavila je zagrebačkoj publici domaću inačicu ‘hommagea’ tog istaknutog američkog dramatičara Antonu Pavloviču Čehovu, uobličenog kao tipični američki sitcom.

Izvorno napisana za Sigourney Weaver, Durangovu kolegicu sa studija drame na Yaleu koja u uspješnoj broadwayskoj produkciji utjelovljuje lik glamurozne Maše koja dolazi na vikend u posjet bratu i sestri u kuću njihovih roditelja, “Vanja i Sonja i Maša i Picko” na više je razina autorova posveta velikome ruskom dramatičaru, “proširena” suvremenim američkim “televizijskim humorom”.

Osim što svojim junacima nadijeva imena Čehovljevih najprepoznatljivijih likova, Durang kontekst postavlja već i samom temom melankolične obiteljske drame, kao i radnjom: brat i sestra u osami velike ladanjske kuće na jezeru iščekuju dolazak njihove sestre koja, za razliku od njih, živi glamuroznim životom svjetski poznate glumačke zvijezde i koja, došavši, dodatno proširuje kontekstualizaciju izravnim referencama na Čehovljeve “Tri sestre”.
Vanja i Sonja ugodno su situirani 50+-godišnjaci čiji dokoni život u velikoj kući na jezeru financira isključivo Maša, a kojima je ključni problem pitanje prve jutarnje kave i njezin okus. Dok oni ne znaju što bi sami sa sobom, pa se tako posvojenoj sestri Sonji čak i mogućnost veze s otvoreno gay bratom Vanjom čini bolja ideja od ničega, u njihov se mali zatvoreni svijet iznenada stušti Maša, koja im dolazi u posjet praćena svojim najnovijim dečkom Pickom, zgodnom praznoglavom glumačkom nadom.
Njihov dolazak uznemiri površinu i doslovnih i metaforičkih mirnih voda Vanjina i Sonjina života: na doslovnoj razini, posrednik agresije na njihov svijet je Picko, koji se odmah odlazi kupati u jezero, koje njima isključivo služi za promatranje.
Na simboličnoj razini, unijevši dašak vanjskog svijeta u taj dobro čuvani mikrokozmos u kojemu se uspješno sudaraju želja za zadržavanjem svih stvari nepromijenjenima i unutarnja ljudska potreba za nekim doživljajem koji bi ih trgnuo iz snomorice bezbrižno dosadnog starenja, Maša i Picko uzburkaju metaforičko jezero odnosa među ukućanima, koje potom stane izbacivati sve ono dotad dobro čuvano na njegovu dnu.
Maša je zapravo došla jer planira prodati kuću – karijera joj zapinje i nema više toliko novaca da plaća njezino uzdržavanje; nakon niza peripetija koje se uglavnom temelje na mješavini gegova i dijaloga u stilu američkog sitcoma, uz podosta ciničnih komentara na koje je premijerna publika reagirala salvama smijeha, sve kulminira ekplozijom reminiscencija dotad uglavnom mirnog promatrača i miritelja sestara Vanje, koji u podugačkom solilokviju iznosi svoje žaljenje zbog gubitka pravih društvenih i ljudskih vrijednosti.
To djeluje kao svojevrsni katalizator, te dovodi sve protagoniste do toplog i ljudskog završetka cijele drame u prvoj optimističnoj sceni u kojoj Vanja, Sonja i Maša zajednički slušaju pjesmu Beatlesa “Here Comes the Sun”.
Svi su likovi jasno definirani – Vanja, kojega u hrvatskoj inačici utjelovljuje Damir Lončar, ima ulogu mirnoga promatrača i posrednika u odnosima među sestrama; Sonja, koju glumi Jasna Palić Picukarić, sredovječna je neurotična žena, nesretna jer nikada nije imala ispunjujuć odnos s muškarcem. Nasuprot njima, Maša (Vanja Ćirić) simbolizira širinu poznavanja svijeta, bogatstva i slave, koji, međutim, ne donose ispunjenje, jer ono se nalazi zadovoljavajućim i ispunjujućim odnosima s bliskim ljudima.
Odnosi između njih troje čine temelj i okosnicu te melankolične čehovljanske priče, kojoj šarolikost i duhovitost daju likovi “posuđeni” iz suvremene kulture: spremačica Cassandra, navodna vidovnjakinja opsjednuta vuduom koju razigrano glumi Nina Kaić Madić; te Picko, utjelovljenje “moderne mladosti”, kojemu je Slaven Španović odličnom vizualnom i verbalnom impersonacijom udahnuo vrlo uvjerljiv karakter nedovoljno obrazovanog i površnog mladića kojega zanimaju samo žene i uspjeh.
Glumački ansambl zaokružuje Petra Kurtela, koja glumi nježnu i obrazovanu djevojku Ninu iz susjedstva.
Durangova komedija, dobitnica nagrade Tony za najbolji kazališni tekst 2013., u Komediji se igra kontekstualizirano u zagrebačku okolicu i u prijevodu Ivana Mokrovića, na sceni koju je Osman Arslanagić zamislio kao udoban interijer tipične američke dekadentne intelektualne obitelji srednje klase. Arslanagić je ujedno i oblikovatelj svjetla, kostime je osmislila Marija Šarić Ban, a glazbu Tomislav Babić.
(Hina)

fah