Brzina kojom netko govori može biti pokazatelj zdravlja mozga u starijih osoba, pokazalo je novo istraživanje kanadskih znanstvenika koje ukazuje na povezanost između demencije i sporijeg tempa govora.
Istraživači sa Sveučilišta u Torontu otkrili su da bi brzina govora mogla biti važniji pokazatelj zdravlja mozga od poteškoća u pronalasku odgovarajućih riječi, što se često događa tijekom procesa starenja, prenosi Independent.
Otkrića kanadskih znanstvenika mogla bi rezultirati razvojem novih alata i djelovanja u otkrivanju kognitivnog propadanja mozga u najranijoj fazi i pomoći pacijentima da održe zdravlje svog mozga kako stare, kažu znanstvenici.
“Naši rezultati pokazali su da promjene u brzini govora općenito mogu biti odraz promjena u mozgu”, rekao je koautor studije Jed Meltzer.
“Ovo saznanje ukazuje na to da bi brzinu kojom osoba govori trebalo testirati kao dio standardnih kognitivnih procjena da bi se kliničarima pomoglo u što bržem otkrivanju kognitivnog propadanja mozga i da bi se starijim odraslim osobama pomoglo u održavanju zdravlja mozga tijekom procesa starenja”, dodao je dr. Meltzer.
No rezultati istraživanja su u korelaciji i možda ne indiciraju da bi vježbanje bržeg tempa govora moglo utjecati na zdravlje mozga kod starijih ljudi.
U sklopu istraživanju 125 zdravih dobrovoljaca u dobi od 18 do 90 godina prošlo je tri različite procjene.
Jedan od testova sastojao se u igri imenovanja slika u sklopu koje su sudionici morali odgovarati na pitanja o slikama, ignorirajući pritom ometajuće riječi koje su čuli u slušalicama.
Navodeći primjere, znanstvenici su sudionicima kazali da im se, dok gledaju sliku na kojoj je prikazana krpa, može postaviti pitanje: “Završava li riječ na ‘a’?”, a istodobno se u pozadini čula riječ “metla” kao ometajuća. Test je pridonio da se provjeri sposobnost ispitanika da prepoznaju što je na slici i da se prisjete naziva predmeta.
U sklopu druge procjene sudionici su snimani dok su opisivali dvije složene slike – za svaku su imali po 60 sekundi, a softver baziran na umjetnoj inteligenciji upotrijebljen je za analizu njihove jezične izvedbe.
Završni test se sastojao od standardnih provjera procjene mentalnih sposobnosti koje s godinama imaju tendenciju opadanja i povezane su s rizikom od razvoja demencije.
Procjenjivala se provjera izvršnih govornih funkcija, odnosno sposobnost upravljanja proturječnim informacijama, a ispitanik je morao ostati usredotočen i trebao je izbjeći sve distrakcije.
Znanstvenici su podsjetili da s godinama opadaju brojne sposobnosti, uključujući i brzinu pronalaženja prikladnih riječi.
Ustanovili su da pokazatelj najsnažnije povezanosti sa zdravljem mozga nisu bile pauze koje su sudionici pravili da bi pronašli odgovarajuću riječ, već tempo govora između tih pauza.
Stoga znanstvenici kažu da stanke koje čine starije osobe tijekom govora da bi pronašle prikladnu riječ ne moraju uvijek biti znak za uzbunu jer se može raditi o uobičajenom dijelu procesa starenja.
No usporavanje tempa normalnog, uobičajenog načina govora, bez obzira na stanke, može biti važniji pokazatelj ključnih promjena zdravlja mozga, zaključili su kanadski stručnjaci.